Pjevanje XVII
Car s odluke neroilosne 1
U Filibi blago iskaše,
A u Konavlah paša od Bosne
Samosilja zla činjaše.
On izprva u ta polja 2
Kako pade, sve bojnike
Bješe ustego od svevolje
I od svake misli prike.
Ali u dugo tu stojeći 3
Bješe vojsku raspustio
Velik tako broj videći
Bez potrebe da 'e skupio.
Dvie tisuće samo ostavi 4
S poglavitiem begovima,
A ostale doma spravi
S zapoviedim ovacima:
Da pripravni svegjer stoje 5
Za opet k njemu dohrliti,
Kad naredbe pošije svoje
I bude im poručiti.
Nadaše se silnik kleti 6
Primit glase s carskieh vrata
Da Dubrovnik bude uzeti
Za smiriti želju od zlata.
352 DUBROVNIK PONOVLJEN
^
Bivši caru velikome 7
Liste ispiso sviem vuhvene
Kako u gradu bješe tomu
Mno^o blapo bez procjene;
Ter nemiran čekajući 8
Da Dubrovnik prie proždere
Ko zmaj kroz plam svoj gorući
Ljute uzmnaža svž čemere.
I naredba gdje mu taka 9
Još od cara ne dohodi
Vri sred gnjeva prem opaka,
I pokoja ne nahodi.
Vojska, koja osta s njime, 10
Gladna i lačna tu stojeći
Svojiem djelim nemilime
Sve pljenjaše u svoj smeći.
Ter sve strane i sva sela 11
Jur čujahu tursku silu ,
Ka sve pute bješe opsjela
U načinu prem nemilu.
Tiem budući dotrudilo 12
Samosilje hudo tako,
Koje bješe izmorilo
Ustrpljenje tvrdo svako ;
Mjestani se potužiše "
Za dosadu toli priku,
I glasnike otpraviše
K slavnom gradu Dubrovniku;
lštuć pomoć i načine 14
Ko će unapried moć življeti,
8 nemilosne da vrline
Ne uzbudu ljuto umrieti,
I da turska sila opaka 15
Ne čini im da poginu,
Gdje u djelieh od junaka
Mogu činit svi da sinu.
Bješe molbe te čuvene 1(>
Prem velikoj u milosti
Od gospode tač hrabrene
Pune svake izvrsnosti.
PJEVANJE XVII. 353
Kl vfdeći zle nesreće 17
Svojieh viernieh podložnika,
Gdje smeteni svak čas veće
Trpe u tuzi zla velika ;
Neka bi ih pokriepili 18
Takoj teškoj u potrebi
Da sahrane život mili
I smire se sami u sebi ;
U pomoć im ončas daju 19
Tri plemića tu najbolja
Da ih brane i čuvaju
Od svieh turskieh samovolja;
Neka im su vojevode, 20
I da znanom svojom sviesti
Zabljudu ih od zle zgode
I od protivne svake česti ;
Ter da turci pamet steku, 21
Kad upaze take vlasti
Spravne splesat silu prieku
Njih nesviesne oholasti.
Na čestita dobra ova 22
U veselju bojnieh sprava
U sebi se obradova
Konavoska sva država.
Ter s pomoći toli ugodne 23
Svak ukriepi srca svoja
I desnice sve slobodne
Suproć svakoj sili od boja,
Mladost se je sva podigla 24
Na junačko vojevanje
I požude svoje uzdigla
Na čestito svoje ufanje;
Ter za branit svoje kuće 25
Od svuda se izisve župe
Silne čete i moguće
Bojnieh ljudi prešno kupe.
Nu plemići glasoviti 26
U Konavle ko dogjoše,
Hteći sela sva braniti
Koliko se bolje može ;
(Palmotii. 23
364 DUBROVNIK PONOVLJEN
Vojsku u troje razdieliše 27
I hitrinom mudri i znani
S junacim se utvrdiše
Vrhu brda gori u strani.
Jedan čete sve povede 28
Tvrdo u selo od Gabriela,
U manastier drugi sjede
Za čuvati bližnja sela.
Treći otide k Donjoj gori 29
Gdje tu brda svakolika
Pomno okruži i zatvori
Silnieh četa svieh bojnika,
Da se lašnje budu tako 30
Turskoj sili odrvati
Ako dogju toli opako
Na njih s vojskom udarati.
Konavli se svekolike 31
U oružju bojnom paze,
I junačke slave i dike
Oholjema trubljam glase.
Ziimnili su gore i strane 32
Strašnieh bubnji oda svudi,
Čete sjahu oružane,
Zamor čine bojni ljudi.
Od svudara zla smrt prieti 33
Nesvjesnomu svakom smienju,
Svak hrabreniem mislim leti,
Svak je ko lav u vigjenju.
Svaki plemić slavna imena 34
Sedam stotin' vojske vodi,
Svieh je krepost prihrabrena
U junaštvu i slobodi.
Pod puškam su svikolici 35
I ognjeniem pod mačima,
S kiem junačkoj u desnici
Slovu nad sviem junacima.
Ter su spravili stavnom sviesti 36
Isti život da izgube
Za Siičiivat rodne mjesti
Veće od glave kojieh ljube.
PJEVANJE XVII. 355
Hrabreniem su u željami 37
Bojne uzrasli sred požude,
Ter u živiem gore plami
Za rasrdžbe tjerat hude ;
I za ukazat nepriatelju 38
Da strah s njima neima stana
U junaštvu i veselju
Popievaju na sto strana.
Sve gl.ivice i sve gore 39
Silnieui četam odjevene
U oružju svietlom gore
I vidjet su sve ognjene.
A u gromu ljuti strme 40
Sve trieskaju strahovito
Cim junaške puške grme
Igraj uć se ognjevito.
Stiezi oholi put nebesa 41
Vrh koplja se izvijaju,
Ječi Zagor s urnebesa,
Planine se razliegaju.
Sve boj ište, sve boj pita, 42
I svak srcem spravan stoji
S gnjeva toli razložita
Da mač turskom krvi opoji.
Ali turska samovolja 43
Oviem čudom sva se ustavi,
Da ne ide niko iz polja
Neg' uz pašu da boravi.
Isti paša, koji zgleda 44
Ovoliko smienstvo u sebi,
Od sebe im itl ne da
Boj zavrgo da se ne bi.
Tiem prigoda svaka minu 45
Od nemile tako sprave
Da srditu kroz vrlina
U boju se ne krvave.
Još najliše vojsku bojnu 46
Gdje plemići ti vladaju
U načinu sviem dostojnu
Držeći je u svom strahu.
35G DUBROTNIK PONOVLJEN
^
Njih gospoda ka poslaše 47
Suproć turcim nemilima
Naredbe im ove daše
Da ne budu bit se s njima;
I u polje da ne slaze 48
Neg' da stoje na obrani,
I da sela samo paze
Uzdržeći vojsku u strani.
Tiem s velikom pomnjom oni 49
Nastojahu dnevi i noći
Da vojštani tač smioni
Ne uzbudu k turcim poći ;
Da se zli boj ne zadere 50
I da paša neima uzroka
Da izriga zle ćemere
Gnjeva svoga sviem žestoka.
Ali u dugo pomnja taka 51
I vladanje bi zaludu
Er sve išteti ćes opaka
Kroz prigodu sasma hudu.
Zaman stvarim dohodniema 52
Umrla se pamet brine,
"Er ta svrha bude sviema
Ka se odluči zgar s visine.
Jedna lagja od Novljana 53
Dana od prije nekoliko
Bješe izišla oružana
Da gusari ljuto i priko ;
Tere morskoj po pučini 5^
Svud brodeći ne praštaše
Niednoj plavi ni krajini
Gdje prigodu nahogjaše.
U Jakinskom bješe kraju g5
Mnogo štete iščinila,
I na suhu ljutu u vaju
Veće robija zaplienila.
A i njeke male lagje gg
Dubrovačkieh podložnika
Silno uhiti, kleh iznagje
Ne daleko Dubrovnika.
PJEVANJE XVII. 357
Nu čim ona tu gusari 57
Sinja mora Dubrovačka,
Iz nenadke na nju udari
Oružana plav Mletačka ;
Koja za njom u potjeru 58
Iz Gruža se hrlo diže
Da je ljutom u čemeru
Bojnom silom satariše.
Prid njom ona bježat uze, 59
Ali dobro tu videći,
Zasve vozit siluje se,
Da nikako neće uteći;
Udri sa sviem svojiem tiekom 60
Na mrkjente Donje gore
Hteći takom zgodom priekom
Zlo uteći vele gore.
Zli gusari put Novoga 61
Namisliše tuda proći,
Ne bojuć se od nikoga,
Uzdajuć se u svž moći.
A najliše gdje još znahu 62
Da se paša tu nahodi,
Svikolici smioni igjahu
I velikoj u slobodi.
Nu smienstvo im to ne progje 63
Kako bjehu namislili,
Er ih svrha huda dogje
K6 htje udes njih nemili.
Na straži se nahogjaše 34
Jedna četa konavijana,
Ka čuvaše i branjaše
Donju goru 8 morskieh strana.
Ovi videć zgode ovake 65
I da im je mjesto ugodno
Za porazit turke opake
I mučeće i slobodno;
Hoteći se osvetiti 6g
Za nemila njih činjenja,
Odlučiše svieh pobiti
Bez nikakva tu smiljenja.
358 DUBROVNIK PONOVLJEN
"
U klisurah tieh u tiesnu 67
Iznenad ih obujmiše
I gdje u strahu oni česnu
Oružje im vrć' činiše.
Pak zasve se snišno mole 68
Da im život prostit budu,
Kroz načine sasma ohole
Podaše im smrt prihudu.
Na mrve ih izsjekoše 69
I u gnjevu prem žestoku
Skupiše ih i vrgoše
Jednu jamu u duboku.
Neka budu sred tieh strana 70
U pustoši toj za vike
Sva ta djela zakopana
Nemilosti toli prike.
Ali er višnji zakon stavi 71
Vrh ovoga tamna svieta
Da se svaka stvar objavi
I potajna i skrovita;
Ne bi ni ta smrt mučeća 72
Zliem gusari ka se poda,
Neg' se oglasi gora i veća
Neg' je u sefei bila zgoda.
Dvadeset ih poražiše, ?3
Toliko ih druga bješe,
Nu pomnjivi tač ne biše
Da im jedan ne pobježe.
Ovi, čim se ini tresu 74
Er imaju poginuti,
0 prvomu urnebesu
Skri se u prociep jedne ljuti.
Pak noć mrkla kako dogje 75
Od tole se lahlco izvuče
Ter stran puta k Novom pogje
Tukući se skrovno i muče.
Gdje spovidje u sve glase 76
Plačnu zgodu gorkieh tuga
1 nemile sve poraze
Od pobjenieh svojieh druga.
PJEVANJE XVII. 359
Užeže se u ognju živu 77
Grad vaskolik od Novoga,
Čujeć žalost bolježljivu
S tega raspa nemiloga ;
Ter matere i sve žene 78
Od pobjenieh bugareći
Crniem ruhom pokrivene
Otidoše k paši u smeći ;
Prsi svoje lupajući 79
Plača i jada sred velika,
I osvetu ljutu ištući
Konavojskieh od krvnika;
Er ljubljene sve junake 80
Toli hudo pogubiše,
I nevjere sred opake
Gorkom smrti poraziše.
Naricahu svž nesreće 81
I nemile, nepokoje
Čim za uzrok vječne smeće
Izgubiše dobro svoje.
Ter uzdisuć u žalosti g2
Izdisabu u suzami
Da bi zato od milosti
Isti puko stanac kami.
One tuge nemilosne g„
Pune plaća i nemira
Nabuniše pašu od Bosne
Da mu u gnjevu srce uzvira.
Još najliše neman kletu
Gdje u sebi režat čuje,
Skače srdit na osvetu
I čemerom dušu truje.
Ter najbrže zapovieda gg
Da sva vojska hrlo ustane
I da ide s njime ureda
Donjigorske žeći strane ;
Da popali i požeže g6
Živiem ognjem sve strašivo
I na mrve da izreže
Sve što iznaći bude živo.
84
r
360 DUBROVNIK PONOVLJEN
^
Ončas vojska svakolika 87
Iz tabora svieh izide
Čete pješac' i konjika
U oružju se sjati vide.
U junačkoj slavnoj dici 88
S vitezovim vojevode
Hrle uz pašu svikolici
I strt Donju goru hode.
Trublje i bubnji tu najprvi 89
Udariše trieskovito
I na bojna djela vrvi
Silna vojska ognjenito;
Koja ide prešno toli 90
Da pobjene turke osveti,
Da bi reko čim se oholi,
Da ne hodi, neg' da leti.
Upaziše s brda straže 91
Nabunjene ove stvari,
I da turska sila igjaše
Da na Donju goru udari.
Tiem na znanje svekoliko 92
Vojevodi daše svomu
Da s junacim ljuto i priko
Bude se opriet boju tomu.
On znajući što se čini, 93
Hrlo izredi čete svoje
Ter junačkoj u vrlini
Na obranu skočijaše.
I videći gdje udriti 94
S veće strana paša ima,
Ćiui u brdieh niže siti
Svojiem bojniem junacima;
Koji mjestu prem u tiesnu 95
Klete turke susretaju
I oholast njih nesviesnu
Smrtniem puškam pozdravljaju.
Valjaju se tako oni 96
Niz klisure svim kamene
Zaman ištuć da smioni
Pripenju se uz te stiene.
PJEVANJE XVII. 361
Boj po malo zameće se 97
Ali raste svak čas jači,
Da se od buke zemlja trese
/Smrt nemila čim se tlači.
Turci srnu s veće strana, 98
Da naprieda poći budu,
Ni se boje smrtnieh rana
Za izvršit svu požudu.
Nepriateljske ali čete 99
Nedaju im napried proći,
Neg' im sjeku glave klete
Rveći se sa svom moći.
Prolieva se krv junačka 100
Ljuto u daždu s obje strane,
Ali vojska dubrovačka
Vele manje prima rane.
Paša, iz polja koji gleda 101
Silnom vojskom ove zgode,
I ne može proć' naprieda
Dokli put mu oslobode,
Novu pomoć od junaka 102
Sije svojijem junacima.
Vrve čete od turaka
Sa sviem piescim hrabrenima,
I s junaštvom potiskuju 103
Nepriateljske sve bojnike
Ki se izmorni veće čuju
Ispod sile tač velike.
Ali plemić vojevoda 104
Hrabreno se čini čuti,
Ter sviem četam pomoć poda
Da ne budu poginuti.
Zbor mladića tisnu hrlo, 105
Smiona srca, ruke ognjene,
Ki su naučni bit se vrlo
I za ništa život ciene.
Oni silno naripiše 106
Zaedno opeta s tom družinom
I na turke udariše
S mnogom snagom i vrlinom.
362 DUBROVNIK PONOVLJEN
S olovnicam puške grme 107
U ognjenoj rogobori
Niz litice da se strme
Mnoštvo ubjenieh turak' ori.
A došli su i na mače 108
Ter se s njima smrtnu u vaju
Sviik čas hu&je, svak čas jače
Udaraju i lupaju.
Urnebes je, buka i vika 190
S obje strane strašno tako,
Da sred boja toli prika
Rek' bi isti se bije pako.
Bubnji, trublje, i svirale 110
Trieskovitiem zovne glasom,
I na bojne zovu hvale
Da idu ljudi za porazom.
Skaču ognjene iskre iz mača Hl
Trieskovito čim se sreta,
Gdje udare nije bez plača.
Svud uzroče zlu smrt kletu.
Prisieeaju ruke i noge, 112
Rasiecaju glave i pleći,
S rasržbe se tere mnoge
Ne pristaju krvaveći,
Onu četu ona tjera, 113
Onoj druga pomoć dava,
Svak je ko zmaj pun čemera
Svak je ljući srčna od lava.
Paša u gnjevu smrtno blidi 114
I puknuti hoće u sebi
Er od četa svojieh vidi
Gdje dobiti jošter ner bi.
Skončiiva se u žalosti 115
Kroz nemile nepokoje
Ter pun smrtne nemilosti
Grize iste usti svoje.
Ne mli prije hudo od više 116
Nepriatelje sve da smrvi
Da ih smrtno sataviše
I napije njih se krvi.
^
PJEVANJE XVII. 363
Ter ne moguć s gorka jeda 117
Utažiti sve požude,
Kur Kjehaji zapovieda
Da s konjicim sjahat bude ;
I da bojno s njim navali 1 18
Za nemili boj svršiti
U junačkoj neka hvali
Prie bude ga samiriti.
Jednu četu samu ostavi 119
Zaedno sobom od konjika,
A svu inu vojsku otpravi
Sliedit svoga namjesnika;
Ki se u taj čas s konja vrže 120
Sa sviem iniem bojnicima
Neka ispune svi najbrže
Što naredi paša njima.
Sad božice pričestita, 12 1
Vile znanieh perivoja,
Vašiem pjesnim pomozite
Pjevanja ova slaba moja.
Vam' je lasno moć izrieti, 122
Neumrloga ko ste glasa,
Boj vaskolik ovi kleti
Tolikoga pun poraza.
Vi sve znate, er očita 123
Svaka stvar je uprav vami,
Čim sred znanja plemenita
Sjate slavniem u stranami;
Kako sjaha Kurt kjehaja 124
I ostali s njim konjici
Da sve satru s gorka vaja
Naripiše svikolici ;
Ter na bojna hrleć djela, 125
Nemilosti puni prike,
Gust prosuše dažd od štriela
Za sve pobit protivnike.
S njima jače udariše 126
I bojnici svi ostali,
S većom silom ter se izbiše
Neg' su do tad vojevali.
364 DUBROVNIK PONOVLJEN
-
I žestoči puni ljute 127
Uzeše se tu siliti,
Da uzbudu tiesne pute
Nepriateljim prigrabiti;
Ki opeta da ostave 128
Silno smienstvo to njihovo
Prosuše im vrhu glave
Iz pušaka vruće olovo;
I britkijem svojiem maci 129
Ciniše im sviem poznati
Da se od njih na smrt tlači
U nemiloj svakoj rati.
Ahl kako je strahovito 130
Obje vojske tu vidjeti
Gdje vojuju jedovito
Kako da su van pametL
Što je od prije učinjeno 131
Sve je ništa na priliku
Ku se biju s>ad ognjeno
I u gnjevu strašnu i priku.
Stoprv gorka smrt izlazi 132
Strašnom slikom ljuta boja
Oštrom kosom da porazi
Vitezova množ bez broja.
Stoprv gnjevno vojevanje 1*3
Razgara se s obje strane
Imajući svak ufanje
U dobitju da ostane.
Turci srnu da uzbudu 1**
Nepriateljske ćete isjeći,
Da izvrše svu požudu,
I da sela budu ždeći.
A opet ovi svak ćđš jače ***'
Bojno na njih udaraju
I kroz puške i kroz mače
U smrtnom ih drže vaju.
Ranjaju ih bez milosti, ^°"
Plešu, biju, sjeku i bodu,
I čine im ljuto dosti
Kroz nesrećnu ginut zgodu.
PJEVANJE XVII. 365
Ali u dugo što ćeš tako 137
Da izmorni oni učine
Gdje navali sila opako
Nemilosne kroz vrline?
Kurt kjehaja'tjera i goni 138
Silnu vojsku svu naprieda,
Da strašivi i smioni
Srnu i hode uporeda ;
Ter srnući tač nesviesno 139
I po putu i po strani
Silom grabe mjesto tiesno
Izmoreniem konavljani ;
Ki se malo posmetoše 140
I nemoguć odoljeti,
Svikolici uspregoše
Za prem ludo ne umrieti.
Nu ne bježe, neg' s načinom 141
Uklanjaju toj se sili,
Vojujući još s vrlinom,
Zasve su se izmorili.
S obrazom su suprotiva 142
Nepriateljim nemilima,
Kojieh silni broj dobiva,
Ne junaštvo, ti boj s njima.
Ter uzmičuć svi nazada 1*3
U načinu liepu i tvrdu,
Izidoše kod ograda
Kž najviše bjehu u brdu ;
Gdje ih plemić vojevoda 1*4
Primi vriedan s mnogom sviesti
I u vrieme im pomoć poda
I s četam ih pogje sresti.
Ter svi ujedno sjedinjeni 145
Ognjevitieh iz pušaka
Izraniše prihrabreni
Silnu vojsku od turaka;
Kojih tako ustavi še 146
Dajući im smrtne jade
Dokle se oni ukloniše
U sr«i} tvrde svi ograde.
J66 DUBROVNIK PONOVLJEN
Odkle u gnjevu ognjenomu 147
Uzeše se opet biti
Da ne daše tu nikomu
Blizu sebe pristupiti.
Kurt kjehnja vika i bije 148
Da se bude proć' naprieda
I srditij' ljute od zmije
Počinuti četam ne da ;
Neg' ih sječe, tiska i goni 149
Da idu ili na smrt prieku
Ili srcem da smioni
Čast i dobit slavnu steku.
Naripiše tiem od svudi 150
S te nevolje svi bojnici
Ter bježeći poraz hudi
Na boj srnu svikolici.
Izvira ih sa sve strane 15i
Množ neizbrojna, koja vrvi
Megju smrti, megju rane,
Megju obilne rieke od krvi.
Kž nehajuć poginuti 152
Tvrde ograde kruži okolo,
I u način sasma ljuti
Tu ponavlja rat oholi.
Obje vojske ljutom smrti ,,,,.
Nemilosno natječu se
Da se budu tu satrti
I da gnjevno pobiju se.
Beg pristanka dažde striele 154
A i zrna od olova,
Svud je tuge i zla vele,
Svud je smrtnieh množ jadova.
Kurt kjehaja svojieh sili 155
Da se ograde uzet budu,
I u način prem nemili
Tu se prašta njednom trudu.
Plemić opet sviem dostojno 155
Kriepi svojieh u slobodi
I sve čini što 'e pristojno
Jednom vriednu vojevodi.
v
PJEVANJE XT11. 367
Sve ophodi, sve prigleda 157
I junake tvrdi svoje
S kojiem turskoj sili ne da
Da ograde tu osvoje,
Nu vojujuć hudo toli 158
U nesviesti eto skače
Deli Aslan Beg oholi
Megju puške megju mače;
Vikajući: ko ni'e žena 159
Junačkime hodi slidi
Svačia jakost da hrabrena
Očita se o\di vidi.
S oviem rieči stieg popade 160
Bližna četa ki nosaše,
Ter se pripe na ograde
Da junaštvo sve ukaže.
Za njim srnu sarigeti
I delije svekolike; 161
Kako vihar svaki leti
Ne strašeć se smrti prike.
Ter svi ujedno naripiše 162
Da unutra budu uljesti,
I ko silni tries udriše
Da sve ognjeno budu smesti.
Sjeku, bodu i ranjanju 163
Svieh, koji se njima opiru,
I puškami ljutu u vaju
Lupaju ih i satiru.
Deli Aslan nada svima 164
Smrtne čini tu nevolje
Ter od vuka sliku ima
Kada lačan ovce kolje.
S golom sabljom svud se vrti 165
U načinu sviem nesviesnu
Tere dava ljute smrti
I na lievu, i na desnu.
U ograde veće skače 166
Da sve satre, spleše i shara,
I na silne britke mače
Strahovito sam udara.
368 DUBROVNIK PONOVLJEN
Ne ostavlja ga družba ostala 167
Neg' svi za, njim srnu i teku
Da s junačkieh bojnieh hvala
Čast i slavnu dobit steku
Konavoske ali čete 168
Hrabreno ih dočekaše
I /.asve oni smrti priete
Naprieda im proć' ne daše.
Isti plemić vojevoda 169
S najboljema teče i hrli,
Pokoru im neka poda
Smiono er su tu doprli.
Ter se silni boj zameće 170
Bez milosti pri tem kraju
Da sred gorke smrtne smeće
Mnozi ginu ljutu u vaju.
Od junačkieh udaraca 171
Ječi gora svakolika
A pobjenieh od mrtaca
Leži po tlieh množ velika.
Ovdi ruke, ovdi glave 172
Gledaju se odsječene
Gdje se oni tu krvave
Sred rasrdžbe neizrečene.
Deli Aslana plemić sreta 173
I s mačem ga sam zabavlja,
Ter mu oholast silnu smeta
I srditi tiek ustavlja.
Sa sviem znanjem s njim se bije, 174
Ko bojni ga nauk uči,
I nastoji da mu prije
Pod svi noge glavu skuči.
A i on ne spi, neg' se ognjeno 175
S njim udara, rve i tjera,
I u svom srcu nesmiljeno
Vri gorkoga sred čemera.
Skončajuć se, er na svitu 176
Nahodi se ko se opire
Na svu silu strahovitu
Kojom sile sve satire.
PJEVANJE XVII. 369
Stvar ovaka toli ljuta 177
U mednoj mu ne bi rati,
Od prvoga vazda puta
Bivši naučan dobivati.
Tiem silovan s boja toga, 178
Zasve srca da je opaka.
Nepriatelja hvali svoga
Najboljega za junaka.
A i plemić vriedan njega
U oružju mnogo cieni 179
Videći ga vrhu svega
Da je vitez prihrabreni.
Oba tako svom jakosti 180
Biju se oni bez pokoja,
A vidjet su u hitrosti
Da su pravi meštri od boja.
A i ostale bojne čete 181
Znoj junački prolievaju,
I u nesviesti srdžbe klete
Lupaju se i ranjaju.
Silu umnaža čemer ljuti 182
Od takoga vojevanja,
Da svak srne za izginuti .
K6 da 'e došo do skončanja.
Nu s ovoga čime kraja 183
Smrt nemila mnozieh mori,
S druge strane Kurt kjehaja
Tvrdu ogradu s vojskom ori,
I unutra veće ulazi 184
Sa sviem četam svieh bojnika,
Nepriatelje da porazi
I satre ih s gnjeva prika.
I već bješe naripio 185
Da sve isječe, spleše i smrvi,
Ter bi zaisto učinio
Silnom sabljom rieku od krvi,
Da ne ustavi taka djela 186
I čemerne te žestoči
Drugi plemić od Gabriela
Koji s vojskom tu priskoči.
(Palmotič 24-
370 DUBROVNIK PONOVLJEN
~
On k& vidje turcl kleti 187
Da na Donju goru udriše,
Za s pomoći svom ne cknjeti, ,
S junacim se ončas diže.
Ter okolo stranam progje 188
I u vrieme toli ugodno
Zaedno s njima prispje i dogje
Da vojuje tu slobodno;
Gdje navali sa svom vlasti 189
Na opake neviernike
Da njih satre oholasti
Kroz junačke svoje dike;
I gorkoga pun čemera 190
Strašna čuda sva čineći,
Iz ograde svieh istjera
I čini im hrlo uteći.
Svi kl bješe prie smioni 191
Sad predaju s ove zgode,
Tere tako strah ih goni
Da ne znaju ni kud hode.
Tako i sok6 tjera sivi 192
Od goluba plaha jata,
Kl u strahu jedva živi
Bježe od smrtnieh tieh nokata.
Ali zasve turci ostali jg3
Nadvor teku iz ograda
I u strahu su bježat stali
Za pobjegnut od tieh jada, ;
Deli Aslan i kjehaja 194
Još unutra stoje sami,
Ni se boje smrtna vaja
Megju bojniem teziem plami;
Neg bojnike sve vraćaju 195
Da ne bježe nerazborno,
Da ne steku ni gledaju
Ime u vieke sve prikorno.
Nu je pomnja njih zamani 196
Er svi od straha bježe i teku
Gdje plemići vriedni i znani
Tjeraju ih, biju i sjeku.
PJEVANJE XVII. 371
Tim bi sila veće i njima 197
Otole se ukloniti
I s razbieniem bojnicima
K svom paši se povratiti.
Još najliše gdje od njega 198
Glas kjehaji došo bješe
Da ostave miso od svega,
Samo da se k njem poteže ;
Ere pašu u toliko 199
Bješe našla ljuta zgoda,
Bivši udrio s vojskom priko
Na nj inostran vojevoda.
Bjehu u njega sve konjici; 200
Svaki k6 tries vigjaše se ;
Smrt, nošahu u desnici,
Da s njih zemlja tresaše se.
Svaki udorcem jedniem sječe
Konja ujedno i konjika, 201
I čim brza konja teče
Čini čuda prem velika.
Hrabreni su svi junaci ; 202
Paček svi su vojevode,
Za pridobit vas sviet jaci
U junaštvu sve slobode.
Vojevahu smiono toli 203
Da na pašu kad udriše,
Gnjevni, ljuti, i oholi,
Oni čas ga tu razbiše.
Tiem sve čete prid njim bježe 204
U veliku veomi tieku,
1 hrlo se sve poteže
Smrt očitu da uteku.
Ni'e ko smije da obrati 205
Put njih svoga veće obraza
Hoteći se sačuvati
Tolikoga od poraza.
Strah je sliepi svekoliko 206
Smeo ljute kroz nemire,
Da svak bježi plaho i priko,
I nazad se ne obzire.
372 DUBROVNIK PONOVLJEN
Deli Aslan i kjehaja, 207
Kako s četam tu sidoše,
Izprid take sile od vaja
I oni sa sviem pobjegoše.
I u sebi se veoma čude, 208
Čim ih goni nesviest plaha,
S ke nesreće toli hude
Na njih pade taka straha.
Jedva konje uzjahaše 209
Da bjegući pašu slide,
Toliko se sliepo straše
Strah da im je sve što vide.
Isti paša bježi i ne zna 210
Kud će s vojskom svom uteći,
Ravna mu su polja tjesna,
Tako mu je svies u smeći.
Misli u sebi i čudi se 211
Od kud čete zadaždiše,
Ter se u srcu gnjevno grize
Er mu vojsku tač razbiše.
Cieni na boj strašni ovi 212
Da su is Španjskieh bojnieh strana
Nedobitni vitezovi
Došli u pomoć dubrovčana ;
Tiem bježeći s raspa toga 213
Pod šatore već ne ide,
Neg' uteče put Novoga
Gdje ga ostali s vojskom slide,
S kojom jada sred velika 214
Jedva u ti se grad ukloni
I pobjegnu od konjika
Ki naskaču na nj smioni.
Tjeraše ga oni ognjeni 215
Do granice te države
Otkle u mnogoj opet cjeni,
Vratiše se puni slave;
Nehoteći u zavrati 216
Da se s nikiem tu sastanu
Da nebude niko znati
U koju će poći stranu.
PJEVANJE XVII. 373
Ali tako u slobodi 217
čime teku hrlo od više,
Magla iz polja gusta izhodi
I velik se oblak diže ;
I priklopi, polja i gore 218
I svu vojsku sa sve kraje,
Da se vidjet već ne more
Gdje je, kud li otišla je.
Tere tako bi skrovito 219
U oblaku nje dieljenje,
Bivši bilo sviem čestito
Slavnu u boju to činjenje.
Čudnovite ove zgode, 220
Od nenadne tako česti,
Sve plemiće vojevode
Zapaniše u svoj sviesti;
Nemogući znat od kudi 221
Taka sreća bi poslana,
Od kojeh li bojnieh ljudi
Ta pomoć im bi podana.
Još se većma čude u sebi 222
I ne mogu mirni biti,
Dopušteno er im ne bi
Da s njim mogu govoriti.
Tiem koliko uživahu 223
U dobiti er su ostali,
Toliko se svi mučahu
Er ih niesu ni poznali.
Ali videć sve požude 224
Ispuniti da ne mogu,
I da zaman mislim trude
Za smiriti brigu mnogu ;
Obratiše pomnju svoju 225
Da se utvrdit budu opeta
Suproć svakom silnom boju
Od udesa huda i kleta.
Strašahu se još od paše, 226
Zasve razbien bješe uteko,
S novom vojskom er mogaše
Doć svetit se ljuto i prieko.
374 DUBROVNIK PONOVLJEN
^
Tiem neka mu put zatvore 227
Da ne sliedi šteta gora,
Otidoše Donje iz gore
Zaeclno s vojskom put Prievora.
Gdje trećega druga svoga 228
Iznagjoše i vidješe,
Ki se iz boja junačkoga
Tu vratio s ćetam bješe.
On bojnoga sred nemira, 229
Ko razbiena pašu ugleda,
Iz tvrdoga Manastira
Skoči za njim silno ureda;
Ter mu s vojskom put prisieče 230
I bjegućieh turak' dosti
Izrani mu i izsieče
S veoma s mnogom hrabrenosti.
Paka bivši upazio 231
Gdje konjici vratiše se,
Bješe s vojskom tu zasio
I s junacim tvrgjašc se;
Neka bude iz tieh mjesti „„„
Svakoj sili odoljeti,
Ka bi opeta htjela uljesti
Da pobjene turke osveti.
Nu plemići prihrabreni „„„
Ko se zaedno tu sastaše ~"'°
U velikoj neka cieni
Za zdravlje se raspitaše ;
I čestiti nad sve ine 23.
Er ti mučni boj dobiše *"'
Prijateljske sred miline
Pridrago se izgrliše.
Paka boja više toga 2„,
Staše u duge razgovore,
I odlučiše da prie svega
Ždriela i pute sve zatvore.
Tere klance svekolike
Ogradiše tvrdo i jako
I staviše sve bojnike
Da čuvaju brdo svako ;
236
PJEVANJE XT11. $75
Da ne može od nikudi 237
S niedne strane uiedniem putom
Udariti turčin hudi
Za smestit ih zgodom ljutom.
Otpraviše još glasnika 238
U Dubrovnik k svoj gospodi,
Da im čuda ta velika
Skaže, i sve što tu se zgodi ;
Neka vidjet budu oni 239
Suproć turskoj ko su sili
I hrabreni i smioni
S dobrom česti istrudili;
Ter da višnjem od nebesi 240
Budu drago zahvaliti
Er njih trude slavno uresi
Glasovitom tom dobiti.
