Pjevanje I
O, božice slavnijeh gora,
Ka veseloj u ljuvezni
U vjenačcu od lovora
Pjevaš sa mnom slatke pjesni,
Tvu neumrlu spravi liru, 5
Da budemo sad pjevati,
Ko Dubrovnik u nemiru
Silna trešnja shara i skrati;
Ko li on veći pak uzraste
Svoga iz raspa i pepela, 10
I iz mrkline komu tmaste
Svjetlja sinu Ćes vesela.
Znam da mi ćeš moći rijeti,
Da je dostojan davno bio
Ovom smrti on umrieti, 15
Er se nebu omrazio;
Nu kad vidiš, Višnji opeta
Da ga mrtva živijem stvara,
Rijet ćeš, draga ko djeteta,
Ne ubi ga, neg pokara. 20
Zato hotje tu istinu
U čudesim objaviti,
Kroz nenadnu veličinu
Čineć mu se uzvisiti;
Da kad vas saj sviet cienjaše 25
Da pomrča on u sebi,
Da tad ljepše vele i draže
Zrak6 objavi sve pod nebi.
Vi gragjani u toliko, 8
Čim ja pjevam ove pjesni
Ostavite srce priko,
I vaskolik jad nesviesni ;
Ter se skladni u ljubavi 9
Svi jedini zagrlite,
Vjekovitoj neka u slavi,
Grad oboren ponovite ;
Da uzbude do kraj svita 10
Sivat vječnoj u svjetlosti
Vaša dika pričestita
I nJeuurmrsleebjzeršaek uksrteapvoisltai. — 11
Strahovita trešnja prika,
Koja bješe razorila
Gragje grada Dubrovnika;
I oganj, koji izgorio 12
Bješe crkve, dvore i kuće,
Bješe veće ugasio
Strašne plame sve goruće;
Kad plemići i gospoda, 13
Koji bjehu izostali
Ispod smrtnieh tezieh zgoda,
S kieh se bjehu ispripali,
Jur bivši se osviestili 14
Strašivoga toli od jada,
S koga bjehu ostavili
Rodne mire svoga grada ;
Razmišljaju ć sve nesreće, 15
Da će u goroj biti česti,
I u zlo upasti da će veće,
Kad izgube rodno mjesti;
Uzeše se zgovarati, 16
I poruke svud poslaše,
Da se u grad svak povrati,
Neka nije sam bez straže;
PJEVANJE I.
Da ga pusta ne uzbude 17
Osvojiti tugja sila, -
Kad ni 'e koga da ga bljude
Protivnika od nemila.
Još najliše gdje najprvi 18
Morski Lav se k njemu uputi,
Svegj njegove željan krvi,
Da mu poda nemir ljuti.
Iz razlicieh za to strana 19
Svi plemići sunuše se,
Hodee tiekom da su .obrana
Sve slobode, kom se rese.
Jere kuća tu ne bješe, 20
Da se mogu nastaniti,
Leverinsku tvrgju uzeše
Da iz nje budu gospoditi. •
Tu se zaedno svi skupiše 21
U gospocko svietlo vieće,
I vladaoce učiniše,
Kl će vladat puk bez smeće.
Gospoda se i moljeni 22
Oci od grada zovu ovi,
Slavniem gksom svud pošteni
Kiem daleko svaki slovi.
Oni, neka način dadu, 23
Da ponovi grad se opeta,
Koga u plačnu sbara jadu
Nemilosna trešnja kleta,
Hrli ustaše na vladanje, 24
Da vidjeti pomno budu,
Je li im gdje god ke ufanje,
Za odoljet na čes hudu.
Tu u mjesto koji kneza 25
Najstariji bješe u vieću,
Oči dignu put nebesa,
K6 da zove dobru sreću ;
Pak se okolo svud obrati, 26
I roneći grozne suze,
S prva poče uzdisati
Pak besjedit ovo uze :
DUBROVNIK PONOVLJEN
Hvaljen budi višnji s nebi, 27
Izabrana ma gospodo,
Ki ovakoj u potrebi
Živieh vas je gradu podo,
Da budete njega opeta 28
Smrtne iz ruke izvaditi,
I od ovieh ljutieh šteta
Vašiem znanjem otkupiti!
Kao nas bješe nesvies plaha 29
Smela ljutoj u bolesti !
Da htijasmo svi cjeć straha
Ostaviti roduo mjesti.
A poguba vele veća 30
To bi nami zaisto bila,
Neg što nas je zla nesreća
Svieh ovako porazila.
Vas utrnem, smislim kada, 31
Kud se bjehmo uputili,
I kao mire bjehmo od grada
Ostaviti namislili;
Kao da ljepše bješe nami 32
Zemlji u tugjoj sužnjim biti,
Neg rogjeniem u stranami .
U slobodi gospoditi.
A dobro nam bješe očito, 33
Pri gospoctvu i slobodi,
Da je umrieti prie vlaštito,
Neg da drugi nam gospodi.
Znadijiihmo, da bez krvi, 34
Gradovi se ne puštaju,
I dokli nas smrt ne smrvi,
Da se drugiem ne ostavljaju.
Ali hvala višnjem Bogu 35
Koj' nos s misli te odvrati,
Nepriatelji da ne mogu
Po svietu nas prikarati,
Da zazvani mi nikada 36
Ne budemo s malom časti
Izdajnici rodna grada,
I gospocke naše vlasti.
PJEVANJE I.
Nu, pokli smo sada ovdi, 37
Stvar najprva potrebna je,
Našoj na ovoj da slobodi
Potrebni se zakon daje.
Tiem meni se vidi drago 38
Da ovo prvo učinite,
Da gospocko svietlo blago
Iz gomila izvadite ;
I da se ovdi priniet bude 39
Zaedno svetiem još moćima,
Kojieh milos grad nam bljude
Protivami suproć svima.
Po sviem tvrgjam s teziem zaedno 40
Postavimo bojne ljude,
Da čuvaju krepko i vriedno
Mire od grada oda svude :
Ere, dobro ko vidite, 41
Nepriatelji zli dogjoše,
Kroz načine vuhovite
Da nas sili svoj' podlože.
Kroz to njima potrebno je 42
Svakom pomnjom odoljeti,
Da ne budu sreće svoje
Našiem jadom veće uspeti.
A i vojsku još skupimo 43
I bojnike naše ovdi,
Da se tako ukriepimo
Proć nenadnoj svakoj zgodi.
Pak kraljevskiem sviem krunami 44
Pisaćemo po svem svietu,
Zlo koje se zgcdi nami
I nesreću strahovitu :
Moleći ih, da se budu 45
Našoj tuzi smilovati,
I u smrtnom da nam trudu
Ku god pomoć budu dati. —
Prista ovo besjediti; 46
A gospoda sva najprječe
Odrediše učiniti
Sve što zgara on im reče.
DUBROVNIK PONOVLJEN
Ter kraljevim sviem pisaše, 47
Kako bjehu odredili ;
Podložnike pak dozvaše,
Da bi s njima grad branili.
Za tiem pomno crkve iz glavne, 48
Silna trešnja ku razori,
Moći uzeše kopat slavne,
I vadit ih s blagom gori ;
Sve noseći da se shrani 49
U sred tvrda Leverina,
Koga od silne trešnje obrani,
Višnja ruka zgar s visina.
Jak li kada u proljeću 50
Žito u rupe vuku mravi;
Ali udare med po cvieću
Kupit pčele i po travi,
Ter ih svud se čuje zuka, 51
Čim k ulištu tiekom lete:
Tač je žamor prešna puka,
Koji nosi moći svete.
Svietla blaga napunja se 52
Tvrde gragjc svaka strana,
Koje svak' čas uzornaža se
Trudom pomnijeh od gragjana.
Oni tiekom teku i hode 53
Iz gomila sve vaditi,
Da zapovjed svoe gospode
Budu izvrsno ispuniti.
Paček tako sviesno trude 54
Blago i zlato da iskopaju,
Da za izvršit te požude,
Za isti život svoj ne haju.
Nu bivši se učinila 55
Za sve iznaći pomnja mnoga,
Ka se bješe postavila
Za služiti svete i Boga ;
Znana i sviesna ta gospoda 56
Odrediše svetkovinu,
Za pokoru ljutieh zgoda
Božju molit, veličinu :
PJEVANJE I.
Bivši snižno namislili 57
Višnjem kralju zahvaliti,
Što im shrani život mili,
I sačuva grad čestiti.
Tim velike po sred slave 58
Crkovnicim na glas daju,
Svetilišta da priprave
Na čast svetiem, ki su u raju.
U nedjelni dan, rekoše, 59
Svetkovina da ta slidi,
Neka vas puk dvornji može
Božju milos doć da vidi.
Cjeća toga na sve strane 60
Zvat poslaše redovnike,
Sve gragjane i seljane,
I sve ine podložnike ;
Koji, netom dan žugjeni 61
Svete svanu od nedjelje,
Svi dogjoše sjedinjeni,
Mnogo kazuć tu veselje.
Sve što od suha strane uzdrže, 62
I podložni svi otoci,
Ljudi i žene, svi se krše
U grad sa sviem pribivoci.
Puka su se sve gomile 63
I svi puti napunili,
Bek' bi, od trešnje da nemile
Pobjeni su oživili ;
Ter se odasvud žamor čuje, 64
I glas mnoštva neizbrojna,
Dan čestiti gdje svetkuje
Sred skrušenja sviem dostojna.
Nu gospoda bivši veće 65
S redovnicim sviem zajedno
Skupili se puni sreće
Svetkovanje na to vriedno,
S moćima se uputiše 66
Iz tvrdoga Leverina :
Svak se moli svak uzdiše
Višnjem Bogu cjeć krivina.
DUBROVNIK PONOVLJEN
Prva bješe tu vidjeti 67
Pelenica Jezusova ;
Za tiem drača, i križ sveti,
Gdje bi propet od Židova.
Sviona streha zlatom tkana 68
Vrhu kopja nad njim staše ;
A s plemićim sa svieh strana
Množ ih svieća okoljaše.
Bogorodne majke blage 69
Pak nošahu svetu sliku,
Od pomoći koja drage
Svegj bi gradu Dubrovniku.
Branitelja za tiem slavna 70
Nose u zlatu ruku i glavu,
Ki je čuvo s neba odavna
Dubrovačku svu državu.
Apostolske opet slike 71
Nose uresom čudnovite,
Liepe u stupu svekolike
Od svietloga srebra ulite.
Od prvoga mučenika 72
Čestitoga sviem Stjepana,
Glavu nose punu dika,
Ka je u srebru zakovana.
Pankracija i Nerea 73
Glave, i djeve Domitile,
I slavnoga Akilea,
I još svete Petronile,
I djevice Polonije ; - 74
Za tiem ciela još telesa,
Petra, Lovra i Andrije,
Kf su slavni vrh nebesa.
S Zenobijom redom paka 75
Nošahu se moći izbrane
Od svetoga Srgja i Baka,
Kieh grad drži za stražane.
Mladjenaca noge i ruke 76
Još se vide tu nositi,
Kijem smrtne poda muke
Irud silni vrloviti.
PJEVANJE I.
Sto moći se za tiem paze 77
Zlatniem srebrom oklopjene,
Gdje se nose na ponase
Sred velike časti i scjene.
Svi uresni redovnici 78
U odjećah zlatnieh sjaju,
I nebeskoj zgar kraljici
S višnjem Trojstvom hvale daju.
Mole svete osobite, 79
I imenom zovu gori
Sve angjele sve čestite
Kieh uzdrže rajski dvori.
A puk vika sa sve strane: 80
Prosti nami sve krivine,
Čuj molitve naše izbrane,
Smiluj nam se, Gospodine !
S takom slavom stupa i hodi 81
Mnoštvo snižnieh redovnika,
I kolo im sveto izvodi
S zlatniem stiegom krsna slika.
Gospoda ih sadružuju, 82
I goruće svieće nose:
Cvil u srcu grešnu čuju, -
I s nebesa milos prose.
Udarajuć oda svudi 83
Bubnji, glumci, i svirale ;
I sve što je žena i ljudi
Daju višnjem svete hvale.
Urnebes je po sve kraje, 84
I ognjene puške grme ;
Gora odgovor od svud daje,
I klisure ječe strme.
Još sred buke trieskovite 85
Lumbarda se glas razdira,
Čim pucaju strahovite
Sa svih tvrgja, sa svih mira.
Nu čim tako poprogjoše 8G
Svetiem moćim' puniem dika,
U manastir uljezoše
Od svetoga Dominika.
10 DUBROVNIK PONOVLJEN
U ovemu slavnom stanu 87
Pribivahu oci mili,
Ki svoj život na uzdanu
Bjehu Bogu posvetili.
Tu sve moći izrediše 88
Vrh spravljena zlatna otara ;
Svetilište pak spraviše
Da učine višnjem' zgara.
Redovnik se poglaviti 89
Skrušen s prva u se skupi,
Hoteći se ponižiti,
Pak prid otar tiho stupi.
U ime Oca, Sina, i sveta 90
Duha, poče svetilište;
Cjeć grieha se lupa opeta,
I proštenje za tiem ište.
Milosrgje Božje glasi, 91
Svieh na život zove pravi ;
Pak na otar gori uzlazi,
I tamjanom Boga slavi.
Redovnici svi ostali 92
Kyrie već krat pripievaju,
I višnjega čim on hvali
Odgovor mu na sve daju.
Andijosku pjesa'n rieše, 93
. Ka se začu u Betlemu,
Malo čedo kad se bješe
Kralj rodio svietu svemu.
Višnjem Bogu gori slava 94
U visinah višnjeh budi;
A zemaljskieh sred država,
Mir i pokoj sviema ljudi.
Za oviem se prošti sveti 95
Što aposto piše Pavo,
Pak se nauk uze pjeti,
Koga 'e svietu Jezus davo.
Vjerovanje za tiem poju, 96
Ki je temelj svete vjere,
Svi biglišuć u pokoju,
Ko slavići kad žubere.
PJEVANJE I. 11
U toliko sred kadila 97
Zlaćena je prikazana
Čas višnjemu draga i mila
Mirisnoga od tamjana.
Oko otara tri krat sveta 98
Š njim redovnik sve obide,
I, ko da je proso s svieta,
S duhom paka k nebu otide :
Ter gledajuć put nebesa 99
Vas bješe se raskrilio,
Kako rajskieh da s čudesa
Tu se bješe zapanio.
Za tiem umi ruke svoje, 100
I u duhu čistu i pravu
Oči u nebo sve zapro je
Razmišljaj uć rajsku slavu.
Kad iznenad progovori, 101
I uze pjevat pjesni ove :
Svak da digne srce gori,
I Svetoga triš da zove.
Za oviem nečim' brašno bielo 102
Čini puku tu vidjeti,
U kom bješe Božje tielo,
Ke se za nas da propeti.
U zlaćenoj paka čaši 103
Krv prikaza božanstvenu;
Za tiem rieči sve utaži,
I osta sličan sviem kamenu.
Omramori vas u sebi, 104
Neg što samo suze proli,
Ter višnjemu kralju od nebi
Mučećiem se srcem moli.
Pak iznenad vapit poče, 105
Gledajući put nebesa :
0 nebeski višnji oče,
Ki u raju gori jesi,
Svetilo se ime tvoje, 106
Budi volja tva svakako,
Na nebesieh zgar kako je,
1 na zemlji doli tako.
12 DUBROVNIK PONOVLJEN
Tve kraljestvo prigji k nami, 107
Vazdašnji nam kruh udili,
I prosti nam sviem zlobami,
Ko smo iskrnjem mi prostili.
U napas nas ne uvedi, 108
Neg li oda zla nas slobodi,
Neka milos tvoja sliedi,
Da nas budeš shranit odi. —
Od inieh se redovnika: 109
Amin, začu tu pjevati ;
Pak uzeše puna dika
Triš jaganca s neba zvati,
Pjevajući: o ki griehe, 110
Svet' jaganče, dižeš svieta,
U tebi su naše utjehe,
Prosti nami sva zla kleta.
Za oviem se tielo istino 111
Jezusovo tu blaguje,
I redovnik popi vino,
Božja krv se u kom štuje.
Svetilište pak zaglavi 112
Višnjem Bogu moleći se,
Dubrovačkoj da državi
S dobrom česti blag smili se.
Za tiem reče : pogj'te, veće 1 1 3
Svetilište svršeno je :
Pak blagosov svete sreće
U ime trojstva sviem podo je.
Još im čini pisma čuti 114
Po Ivanu upisana,
Ko se učini naše od puti
Rieč neumrla s višuieh strana.
Pak otstupi tu s otara, 115
Tere pade na koljena
Hvale dajuć višnjem zgara
S blagovanja božanstvena,
Cujuć, slatko gdje na sviti 110
Dušu mu je nasitio
Andijoski kruh prisveti,
Kl se u raju posvetio.
PJEVANJE I. 13
Nu bivši se dovršilo 117
Svetilište to čestito,
Ke se bješe učinilo
Toli u svemu glasovito;
Da se u pravoj svrši (lici 118
Svetkovina puna slave,
Pomni uzeše redovnici
Da s gospodom moći ostave.
Bjehu mjesto tu dostojno 119
Njima od prije pripravili,
Gdje to blago neizbrojno
Bjehu ospremit namislili.
Oko mira svud okolo 120
Police se tu vigjahu,
Ke u zlatu sve oholo,
I u napravah svietlieh stahu.
Pod, razliko zlatno cvieće 121
Vrhu modra, resijaše,
Rek bi na njem da proljeće
Perivoje sve činjaše.
Na ponase vrh polica 122
Svakoj moći u dva reda
Sagragjena jes ložnica,
Ka se u zlatu sjati gleda.
Na red gornji križ prisveti 123
Tu po sriedi ospremiše ;
A na donji, način isti
Pelenici učiniše.
Njih okolo moći ostale 124
S brojem pomno ostavljaju,
I, da ne bi izostale,
Gospoda ih sva čuvaju.
Sviem se časno mjesto dava; 125
U putu ih puk celiva,
Nebeska ih druži slava,
Rajska milos iz njih siva.
Nu, kako ih ospremili 126
Bjehu stana sred bogata,
Kroz tri ključa zatvorili
Gvozdena im bjehu vrata.
14 DUBROVNIK PONOVLJEN
Tri plemića ključe uzeše 127
Da ih drže u svoj' vlasti ;
Er gospocko vieće bješe
Triema dalo take časti.
Blagajnici zovu se ovi, 128
Ki gospocko blago hrane ;
Glas im vedar svuda slovi,
Pozna ni su na sve strane.
Ali bivši dovršila 129
Svetkovina ta čestita,
Ka se bješe učinila
Svetom slavom glasovita ;
Ne čekajuć ino veće 130
Svi se od puka razigjoše ;
A gospoda u svoe vieće
Za razložit otidoše.
I kako se tu skupiše, 131
Hteći o pravom dobru radit,
Snižni zavjet učiniše
Svetom Vlasi crkvu zgradit;
Da pomoćnik on čestiti ' 132
Bude gradu Dubrovniku,
Da mu bude isprositi ,
U višnjega prednju diku;
I da naprjed još uzbude 133
Obranitelj vierna puka.
Da ga čuva, brani, i bljude
Od protivnieh svakieh muka.
Blažen oni, koj' je obro 134
K nebesim se utjecati;
Ti će iznaći vazda dobro,
I što žudi sve će imati.
. Poniženieb višnji viši, 135
I svieh ki se k njemu uteku ;
A oholieh svieh poniži
Kroz nesreću svaku prieku.
Bez pomoći svete s nebi, 136
I rajskoga bez ufanja,
Tašta jesu svegj u sebi
Naša umrla sva uzdanja.
Tiem se uprav ti uputi, 137
Dubrovniče, s mudriem svjeti ;
Skoro imaš dostignuti
Sve što išteš tvom pameti.
