Da mogu životom izdvorit ovuj vil,
skoro nje ljepotom plač bih moj utišil
zač nisam pripravan dat samo život svoj
za ures prislavan ovejzi od gospoj,
nu dušu i tijelo ne branju ja zgubit,5
da mogu pribijelo nje ličce poljubit
koje me zanosi, ter tužna mâ mlados
u željah smrt prosi, želeći nje rados.
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga II, Pjesme Šiška Menčevića Vlahovića i Gjore Držića, str. , Zagreb, 1870
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Шишко Менчетић, умро 1527, пре 497 година.