[Bogdan mi se na vojsku opravlja][1]
Bogdan mi se na vojsku opravlja,
na dvoru mu ne ostaje niko,
neg Ružica draga sestra svoja.
Lijepo je je junak svjetovajo:
„Ostaj zbogom draga sele moja, 5
noćom bijele dvore ne otvaraj,
ni Bogdanu dragu bratu tvomu,
dok ne vidiš moje bijele ruke
i na njima dva zlatna perstena,
na kimam su dva lijepa imena: 10
moje, sele, i tvoje zajedno."
Misli junak niko da ne čuje,
sve to sluša Senjanine Mate.
Udilj mi se meće na ziatare
i sakupi dva zlatna perstena, 15
na kimam su dva lijepa imena.
A kad se je noća ufatila,
grede na dvor seki Bogdanovoj.
Tiho mi je prid dvora zove:
„Otvor' dvore, draga sele moja!" 20
Lijepo mu se mlada ozivala:
„Ko me zove u dvoru, evo me,
ali moje ne otvaram dvore,
ni Bogdanu dragu bratu momu,
dok ne vidim ruke Bogdanove, 25
na kimam su dva zlatna perstena
i na njima dva lijepa imena:
Bogdanovo i moje zajedno."
Govori joj Senjanine Mate:
„Otvor' dvore, draga sele moja, 30
ako li ga meni ne vjeruješ,
evo moja pod prozorom ruka,
na kojoj su dva zlatna perstena."
Kada ga je mlada razumila
izašla je kuli na prozore, 35
bosonoga bez svilena pasa,
gologiava bez marame svilne.
Vidila mu pod prozorom ruku,
na zlatni se persten prevarila,
bijele mu je dvore otvorila. 40
A kad vidi Senjanine Mate,
ne uzimlje ni srebro ni zlato,
već za ruku sestru Bogdanovu
i meće je na konja uza se,
pak je vodi Senju bijelomu. 45
Kad su bili srijed gore zelene,
reče lijepa Bogdanova sele:
„Sunce moje Senjanine Mate,
što se vidi posrid polja ravna,
al je gora al studena voda, 50
al je gora snigom zabijelila,
al popeti bili čadorovi,
al popali labutovi ptice,
al su turske na piandištu ovce?"
Govori joj Senjanine Mate: 55
„Sto se vidi nasrijed polja ravna,
nije gora ni studena voda,
niti gora snigom zabijelila,
ni popali labutovi ptice,
ni popeti čadorovi bijeli, 60
nit su turske na plandištu ovce,
već je one Senju bijeIi grade,
u kome ćes biti gospođica."
Govori mu Bogdanova sele:
„Sunce moje Senjanine Mate, 65
pusti mene na Dunaj na vode,
da umijem moje bilo lice,
zašto mi je puno potavnilo
plačuć mlada staru majku moju
i Bogdana draga brata moga." 70
Kad to čuje Senjanine Mate,
privari se, ujide ga zmija,
skinija je niz konja vranoga.
Nije mlada lice umivala,
već u Dunaj u vodu skočila, 75
berzo mlada vodu priplivala,
na drugu se stranu ufatila,
iz tanašca gerla zapjevala:
„Ostaj zbogom Senju bijeIi grade
i delijo Senjanine Mate, 80
uteče ti mlada robjinica!"
Odgovara Senjanine Mate:
„Pojdi zbogom sele Bogdanova,
ja ne žalim što si pobignula,
već ja žalim što te ljub'jo nisam. 85
Otkad me je porodila majka,
još me nije niko privarija
što ti danas, da te bor ubija!"
Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg
