PROLOG
DUNAJ I SAVA, RIJEKE
DUNAJ:
Sava, lijepa ma gospoje,
koja puna mira i sklada
sa mnom družiš vode tvoje
kod bijeloga Biograda,
da se u skladne pjesni slaga 5
od najboljijeh svijeh pjesnika
družba i ljubav naša draga
i zamjerna čas i dika,
ter da rijeka veća od slave
sred slovinskijeh nije kraja 10
nego bistre rijeke Save,
nego druga nje Dunaja;
ali ako dosle bismo
mi na glasu i u scijeni,
od kada se sjedinismo 15
među nami zaljubjeni:
od sada će naše vode
po sve svijeta četr strane,
igdi umrli ljudi hode,
vele veće bit pjevane. 20
Za to sa mnom ako si se
igda od prije veselila,
sad podpuno veseli se,
ljubovnice moja mila.
SAVA :
Vjereniče moj Dunaju, 25
trijeba da stvar čudna koja
zgodila se u ovem kraju,
kad je taka rados tvoja?
A i ja ćutim njeko u sebi
uživanje milo i slavno, 30
i veselje, kakvo ne bi
u mojemu srcu davno.
Zato, druže moj ljubjeni,
izabrana ma radosti,
prave uzroke odkrij meni 35
od ovake čestitosti.
DUNAJ :
Uzroci su prem velici,
od kijeh veći bit ne mogu,
da mi draži ljubovnici
ukažemo rados mnogu. 40
Ne vidiš li bijele mire
budimskoga bijela grada,
kijeh se uzmnožna čas prostire
od istoka do zapada?
Ne vidiš li s lijeva i s desna 45
oko njega zemlje ravne,
i čestita sela uresna,
i visoke zgrade slavne;
sela i grade, gdi gospode
glosoviti silni bani, 50
i vitezi, i vojevode,
po svem svijetu klikоvani;
gdi ljepotom rajskom dične
plemenite stoje vile,
vedrijem okom suncu slične, 55
blaga srca, riječi mile?
ter kako su zlatne zvizde
ures lijepi od nebesa,
tako su one svake od gizde
i od vječnoga meni uresa, 60
u slovinskom da jeziku
pokrajine nije, koja
ne pripijeva čas i diku .
podunavskijeh od gospoja?
Vrh ponosne zemlje ove, 65
kо znaš, drži sve vladanje
kralj Vladislav, ki svud slove
kroz viteško djelovanje.
Vrh junačke još desnice
veća njemu čas izvira 70
s drage kćerce Bisernice,
slavna sinka Gradimira.
Nu će prostrijet na daleko
po svem svijetu svoju slavu,
za nevjestu što je steko 75
lijepu i bojnu Captislavu.
Ona, ures kuće carske,
određena nam kraljica,
Amazona zemlje ugarske,
podunavska zatočnica, 80
s Gradimirom vjerenikom
došla je na naš kraj čestiti,
gdi primjena s mnogom dikom
od svekra će svoga biti.
Vladimir je bratac šnjome, 85
vjerenica komu je izbrana
zamjenome kraljevskome
Bisernica obećana;
Bisernica, ka tolikom
ljepotom se mlada resi, 90
da se gubi prid nje slikom
isto sunce od nebesi.
Ova dikla glasovita,
igdi siva zrak sunčani
glave i kralje mnoge od svita 95
sve lijeposti glasom zani,
da su od njih sa svom snagom
nastojali njekolici,
da bi mogli s čestim blagom
bit joj draži vjerenici. 100
Od svijeh veće ćuti rane
cijeć rajskoga nje uresa
srce kralja kremske strane
tatarhana Oritrijesa,
koga za sve naglo vele 105
za svojega zeta steći
svi tatarski kralji žele,
bivši od njih kralj najveći;
on oholo pun požude,
kо proć putu i razlogu 110
silni kralji mnokrat žude
stvari, koje im bit ne mogu,
na junačku svu desnicu
zakleo se, da na svijeti
neće drugu vjerenicu 115
izvan same nje uzeti.
S Vilozmajem vilenikom
u ove kraje tijem će doći,
nastojeći silom prikom
svoje ispunit želje moči. 120
Nu zlijeh ljudi vrle muke
s njih će štetom bit za ludu,
er je trijeba višnje odluke
da imat svoju svrhu budu,
i da nitko ne osvoji 125
lijepu vilu, slavnu dosti,
van Vladimir, ki dostoji
sam zamjerne nje lijeposti,
er danaska puna slave
njegova se vrši vira 130
s pirom lijepe Captislave
i bojnoga Gradimira.
SAVA :
Gas i sreća da velika,
moj gizdavi ljubovniče;
razložno je, da do vika 135
zemlje ugrske njim se diče.
Ki kraj, koja strana od svita,
ka država nahodi se, gdi Gradimir i čestita
Captislava ne slavi se? 140
Tko je, da ne zna i ne časti,
igdi sunčan zrak dopira,
vrijedna djela, bojne vlasti
hrabrenoga Vladimira?
Plemenita Bisernica 145
većma se ima dičit njime,
neg' da svijetla jes carica
svijem narodim umrlime.
DUNAJ :
Za počastit ove vire,
podnosite nad sve ine, 150
i da se od njih glas prostire
po sve svijeta pokrajine,
u budimski grad došli su
od Evrope sva gospoda,
a najliše glave ki su 155
slovinskijeh od naroda.
Ljubežljivijem porukami
svijeh Vladislav kralj dozvo je,
s bojnijem djelim i s igrami
da proslave ime svoje. 160
Nastojaće od njih svaki,
ljepše i bolje sve što umije,
da se ukaže vitez jaki,
i da vječnu čas dobije.
Ali uz romon glasoviti 165
bojne trublje bio dan poju;
hoď’mo se i mi veseliti
u ovijeh igrah, moj pokoju.
Nu prije neg' se uputimo
slavu pazit dana blaga, 170
za poplivat za jedno uplimo
bistre vode, moja draga.
