Bijeloga čemina za drag dar ljuveni
Bijeloga čemina za drag dar ljuveni
vil moja jedina darova sad meni.
Rekoh joj: "Diklice, za tebe toj hrani,
a meni cvjetice od prsi ne brani;
ere su pobjelje od cvijetja tve prsi
u kijeh se me želje i život zamrsi.
To li hoć da 'e moje, združit mi dopusti
š njim ruse ke goje rumene tve usti!"
|
|
|
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Иван Бунић Вучић, умро 1658, пре 366 година.
|