PROLOGO
APOLO
S' slavne gore, od ke istječe
bistra voda i čestita,
po kojoj se razum stječe
od uresa vjekovita,
sve spjevoce koja poji, 5
znanje uzmnaža, pamet goji,
bog Apolo hrlo shodim
ove lijepe do dubrave,
bude sile da oslobodim
nasljednike vječne slave,10
ki u prolitje svojijeh dana
mladi ginu prem izrana,
buduć ljubav sastavila
svoje vlasti s hudom smrti,
kroz liposti drazijeh vila15
da ih bude sasma strti,
jak satreno bude od grada
rano cvitje sred livada.
A i ja, bitje ki neumrlo,
koji život vječni uživam,20
koji vladam brijeme hrlo,
koji smrt krutu pridobivam,
koji poznam mojom moći
što je bilo, što će doći,
vodim vječnu moju mlados20
u sužanstvu ljuvenomu,
čijem najdražu ćutim rados
na svem svitu raskošnomu,
gdi mi mnokrat srce ustrili
lijepijeh vila pogled mili.30
A ljucke sam sve nevolje
negda kušo na istom svijetu
i želio bitje bolje,
pasuć stada kralju Admetu,
kad me Jove s gnjivne osude35
na iste umrlijeh posla trude.
Vješ nevoljam, kijema mučih
ovdi među umrlijema,
u ljučku se bar naučih
davat pomoć nevoljnijema,40
er, ko je u tugah bio odprije,
tužnijem pomoć dat umije.
Došla je tijekom mjesta ova,
svoje bježeć ljubovnike,
Atalanta, kći Skeneova,45
vila sreće veoma prike,
ka nadhodi na svijetu ine
sve ljepote i brzine.
Ova jednom hotje znati
od udesa svoje česti,50
misleći se mlada udati
i u ljubavi dni provesti;
zašto je mudar, tko pogleda
što ima biti unaprijeda.
Tada odgovor ima ovi:55
Atalanta, ne će tebi
u to blaži bit bogovi,
ne išti tega ti pod nebi,
er s tijem živa na sem sviti
bez sebe ćeš sama biti.60
Tim trajati svoje odluči
dni ljuvenijeh bez razbluda;
nu komu se što zaruči,
vik ne ubigne tega suda:
tko će uteći pod nebesi,65
što mu odluče vječni udesi?
Prije će se isti život rijeti
svoga istoga bez života,
neg će ijedna na sem svijeti
bez požude bit ljepota,70
neg će vila lijepa i mlada
bez ljubavi bit ikada.
Zatravlenijeh ljubovnika,
pritječe ona sve stupaje,
ali rajska nje prilika 75
svijem srdašcom izostaje,
po sve strane kijem bježeći
ne može ona viku uteći.
Nu znajući, da stupajom
brzijem stiže svijeh u tijeku,80
hoće smrtnijem pogođajom
da se svojijeh žela odreku:
u brzinu tko je dobude,
taj vjerenik da ne bude;
a tko lipos nje obljubi85
i tijekom je ne priteče,
da svoj život tužan gubi
i nemilu da smrt steče,
neka izgled bude svima,
s kijem se opazom ljubit ima.90
I ne može s tiiem omraz
suproć sebi podignuti
nemile onnen kroz poraze,
ki je hoće dostignuti
(velike je ljubav sile95
i ljuvene vlasti i strile),
zasve da jur sve nje druge
govoreći u glas daju:
Evo, cić ke verne sluge
smrt u svoju platu imaju,100
s ke dubrava ova svoje
izgubila jes pokoje!
Tim ću hitar nauk poći
dat kriposnu ljubovniku
i naučit ga i pomoći, 105
ko се uteći moć smrt priku,
ko će dobit u brzini
lijepe vile zrak jedini.
SVRHA.
