Anica djevojka

Razboli se majka Aničina,
Ne za danak nego za godinu,
Od groznice bola velikoga.
Govori joj Anica divojka:
„Oj, starice, mila majko moja, 5
Da bi pila vode iza gore,
Moja bi mi majko ozdravila!“
Anici je besedila majka:
„Ne, Anice, drago dite moje,
Ne hodi mi za gorom po vodu, 10
Za gorom je Koruna Vojvoda,
Niš ne dila, neg robi divojke,
Strah je mene, da te ne zarobi!“
Neda majku poslušati Ana,
Uzme vidro i teče po vodu. 15
Kad je došla pokraj vode hladne,
Kraj vode je Koruna Vojvoda,
Božju mu je pomoć nazivala:
„Bog te vidi, edno momče mlado.
Sto si stražar od gorice černe, 20
Al si stražar od vodice hladne?“
„„Nisam stražar od vodice hladne,
Već sam robnje, ki robin divojke,
I tebe ću mladu zarobiti,
’Ko mi ne ćeš pravo povidati 25
Čijega si roda i plemena!““
Ona ti mu mlada odgovara:
„Sele jesam Bana Zrinovića,
Ljubi jesam Marka Kraljevića!“
Kad je junak mladu razumia, 30
Vidro joj je vode napunia,
Pratia je do po gore černe.
Kad izašla van iz černe gore,
Van iz gore u to ravno polje,
Zapivala tanko glasovito: 35
„Bogu fala i Mariji Divoj,
Da sam mlada momče prevarila:
Nisam sele Bana Zrinovića,
Nit sam ljuba Marka Kraljevića,
Već ja jesam Anica divojka, 40
Koju me je s proljeća prosio,
Ma me nije mila majka dala:
Držala me za lipotu dvora!“
Kad to čuje Koruna Vojvoda,
Pokaja se i izdiše teško: 45
„Ah, moj Bože, čuda velikoga,
Ženska me je prevarila glava:
Ne umrle črne oči moje,
Dok ja Ani sramotu ne vratim!“
To je stalo po godine dana, 50
Obuče se kano i divojka.
Plete kosu kano i divojka
I on grede Aničinom dvoru.
Prid dvorom je zelen borje resa,
Zelen borje rumene naranče! 55
Tute sidi Aničina majka,
Božju joj on pomoć nazivaše:
„Bog te vidi, majko divojkina,
Ćula jesam, i ljudi mi kažu,
Da ti imaš šilicu divojku, 60
A ja jesam sirota divojka,
Da bi mene šiti naučila!"
Odgovori divojkina majka:
„Istina je, siroto divojko,
„I tebe će šiti naučiti!“ 65
Kad je bilo u suncu zapadu,
Počme plakat sirota divojka,
Gdi će ona mlada večerati,
Gdi će ona noćom počivati!
Tišila je Aničina majka: 70
„S mojom oćeš ćerkom večerati,
I s mojom ćeš ćerkom noćevati!“
Kad je bila doba večerati,
Svi tri jesu skupa večerali,
Ali nisu skupa noćevali, 75
Jer Anica ni tila spavati,
Nije tila majku poslušati.
Šavak šila od mraka do zore,
A kada je bili dan zvonia,
Momče idje s gorom proklinjući, 80
Ana osta s majkom pivajući!

Датотека:Murat Sipan vinjeta.jpg



Референце уреди

Извор уреди

Hrvatske narodne pjesme što se pjevaju po Istri i Kvarnerskih otocih, preštampane iz "Naše sloge", Tiskarnica sinovah K. Amati u Trstu 1879., str. 60-63.

Istarske narodne pjesme, izdala "Istarska književna zadruga", [Opatija], 1924., str. 30-31.