Želi majka ditajce imati,
bog njoj dade jeno malo dite,
lipo mu je ime odabrala,
lipo ime svetoga Ivana.
Nije prošla ni nedilja dana, 5
bogu ga je majka darovala.
Došla je kuma kumu pozdraviti,
i ditića na mizu viditi.
Tri ga lita majka žalovala.
Ni u raju ni mu mira dala. 10
To se bogu čudo zaparalo,
bog pozove tri male anđele:
»Tri anđeli, bogu umiljeni,
vi uzmite maloga Ivana
i uzmite mokru košuljicu, 15
i uzmite sviću ugašenu,
pa hodite majki Ivanovoj!«
Kada sa je majka sprobudila,
ona se je jako prestrašila.
»Ne straši se, mila majko moja, 20
ja sam Ivan, malo dite tvoje.
Vidiš, majko, mokru košuljicu,
to su, majko, trudne suze tvoje,
vidiš, majko, sviću ugašenu,
to su, majko, teški grihi tvoji.« 25
Prokleta je svaka majka
koja žali malega ditića.
Neka žali starca i bolnoga,
ki ne more jadan i nevoljan,
već pomoći sebe ni drugoga. 30
Zapis: Rakalj, 19. V. 1952.,
N. Bonifačić Rožin, rkp. INU 89. br. 105.
Kazivala u Raklju Marija Kljunić,
učenica, rođ. u Raklju.
Prava balada, s nekoliko hrapavih stihova (vidi 4. i 5. stih odozdo) u odnosu prema ostalima. Njezin motiv djelomično srodan sadržaju Čuvene pjesme S. S. Kranjčevića »Providnost«, osobito u prvom dijelu te umjetne balade.
Varijante iz raznih publikacija te istarskih rukopisnih zbirka
Референце
Извор
Istarske narodne pjesme, uredio, napisao uvod i prozumačio Olinko Delorko, Institut za narodnu umjetnost, Zagreb, Narodno stvaralaštvo Istre, knjiga 2, 1960., str. 165.
