O gizdavi gospodine,
ki pod sobom gledaš zvizde,
toliko se tvoje gizde
dižu gori u visine,
vrhu neba golotnoga5
(vodenijem ga zovu druzi)
skačeš više neg svi pruzi
cijeć Lehsandra Velikoga.
Jer Lehsandro sina imil je
(što Berozo stari piše)10
Mirosava ki Đuriše
djeda tvoga pradjed bil je.
Od ovoga Mirosava
rijeću štogod i od tebe,
neka gori svak i zebe,15
koga mrzi tvoja slava.
Nu daj gusli, dijete, ovamo,
jer ću spjevat stvari lipe:
u toliko, cvijetja skipe
ti posiplji sjemo i tamo.20
Mirosav je bio junak
s mačem, s batom, s kopjem, s lukom,
i vazda mu za klobukom
staše bosil i kaćunak.
On mogaše lava pesti,25
a s krpušom ubit vola,
i mogaše hljeba kola
naprćena ručku izjesti.
Dvije grede za sulice
njemu bijehu, s kijem trčaše;30
kuću svaku priskakaše
na sambeče i skočice.
Većekrat se staja s carom,
i vazda mu sam u peče
strahovite vojske isiječe,35
što zamahnu dvaš manjarom.
Od muža tač plemenita,
svijetli kneže, ti izlaziš;
ter s razlogom jezik plaziš
na sva ina plemstva od svita.40
Bani ti su i hercezi
bili od Bosne bratučedi,
a kraljevi strici i djedi,
kijem ti sada dika jesi.
Pri tebi su ljudi šturci,45
furde, tamni svikolici,
kako babe pri mladici
i pri senjskom vojnu Turci.
Odkle sunce sveđ po nebi
na ulačku konje teče, 50
i zahodi, ter istječe,
ne nade se sličan tebi.
Ovi u nječem, u nječemu
oni dobar bi i vrijedan,
ali ne bi zato nijedan 55
svršen kako ti u svemu.
Ti si vitez, ti spijevalac
od Omera bolji sto krat;
u lijecijeh si sam Ipokrat,
u besjedah spovijedalac.60
Snagom ku ti narav poda,
zlim od straha činiš blidit:
Vuk si Despot s mačem vidit;
s kopjem Janko Vojevoda.
Kad pripijevat uzmeš pjesni, 65
u dva igra stanac kami,
rijeke stoje, a vilami
cijeć ljubavi svijes uzbjesni.
Otmanović Murat sioni,
od zaduhe što ga ozdravi, 70
Bobane ti kmete ostavi
s četvrtinom i s pokloni.
Iz usta ti med izvire
kad s mudraci što uzbesidiš,
ter svih gladit brade vidiš 75
slišeć rijeći tve bez mire.
Lijep si, zdrav si, plemenit si,
bogat, jaki, mudar, slavan,
biskupije činit spravan,
u svem blažen i čestit si.80
Grlo meni već izmuknu;
ka se zgodi bijeda ovo
da ne možem krknut slovo,
neg trjebuje da umuknu?
A mi ćemo što ostaje 85
tamo dospjet od nedjelje,
župe, sela i povelje,
koje imaš pripijevaje.
U toliko smerno vele
mene tebi priporučam 85
i uzgori lijenkom kučam,
da ti tegnem u štopele.
Izvor
Stari pisci hrvatski, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, knjiga XXI, Djela Dominika Zlatarića, str. 200-202.
Napomena
"Gizdavi prijatelj" je dubrovački lekar Tomo Natalić Budislavić, kome se u ovoj satiričnoj pesmi Zlatarić podsmeva.
Овај текст је у јавном власништву у Србији, Сједињеним државама и свим осталим земљама са периодом заштите ауторских права од живота аутора плус 70 година јер је његов аутор, Динко Златарић, умро 1613, пре 411 година.
