Uso momče i Ali-begovica
Beg Ali-beg vjernu ljubu pita:
"Što si tako u licu blijeda?
"Al' od mene, al' od straha moga?
"Al' od straha mila baba moga?
"Al' od straha mile moje majke, 5
"Majke moje, a svekrve tvoje?
"Al' od straha mila brata moga,
"Brata moga, a đevera tvoga?
"Al' zaove, mile seke moje?"
Ljuba begu smjerno odgovara: 10
"O Bogu mi, bego Ali-bego!
"Njesam bljeda ja od straha tvoga,
"Ni od svekra, ni od svekrvice,
"Ni đevera, niti zaovice,
"Već od straha sluge Usejina, 15
"Đe me vidi, sve mi namiguje,
"No ti smakni slugu Usejina,
"Ali ću se mlada objesiti,
"O avliji kamenoj kapiji,
"Ali bježat' u rod u matere." 20
Kad to čuo bego Ali-bego,
Pa on zove Usejina slugu,
Te odoše gori u planini,
Zavede ga duboku jezeru,
I priveza pri stancu kamenu, 25
Pa zamuti duboko jezero,
Te podraži proklete aždaje,
I pobježe gori u planinu.
On pobježe^ eto ti aždaje!
Na Usa je surgun učinila, 30
Al' je Usu Bog i sreća dala,
Snagom trže, te gajtan pretrže,
Te za begom ode kroz planinu.
Klanja mu se Uso do koljena,
Klanjajući ote mu oružje, 35
Te je bega sabljom posjekao,
Skide šnjega ođel' i oružje,
S njega diže, a na sebe vrže,
Pa otide begu na dvorove.
Begovica Usa ugledala, 40
Ona misli, e joj ide bego,
Te otide njemu u susretu,
Viđe jadna da se prevarila,
Pleći dade, a bježati stade;
Za njom se je Uso naturio, 45
Ufati je za bijelu ruku,
Na muke joj život izvadio.
