Petar Mrkonjić
Boga moli Petre Mrkonjiću,
Da se gora preobuče listom
A livada zelenom travicom,
Da porobi tri sela Primorja
I zarobi nejaka Jakova. 5
Što molio, Boga domolio,
Pa se gora preobuče listom
A livada zelenom travicom;
Odvrže se Petar u hajduke;
Pa porobi tri sela Primorja 10
I zarobi nejaka Jakova.
Cvili jadna Jakovljeva majka,
Pa odlazi jadna pod planinu
Te doziva Petra Mrkonjića:
„Bogom brate, Petre Mrkonjiću, 15
Izvedi mi mojaga Jakova,
Da mu majka vidi b'jelo lice.“
Al' se junak iz gore odziva:
„A ču li me Jakovljeva majko,
Ako oćeš viđeti Jakova, 20
Dovezi mi sa mora galiju,
U galiji devet Talijana!
Kad ga bješe baba razumjela,
Ode jadna svome b’jelom dvoru
Nešt’ od kuma bila isprosila, 25
Nešt' od kuma, nešto od djevera,
A nešta je sama prikuckala;
Pa kupila sa mora galiju
U galiji devet Talijana,
Pa odn’jela Petru Mrkonjiću: 30
„Eto Petre, što si zaželio,
Izvedi mi nejaka Jakova,
Da mu mati vidi b’jelo lice.“
Al se junak iz gore odziva:
„Ču li mene Jakovljeva majko, 35
Donesi mi triest crnih poša
Za mojijeh trideset drugova;
A za mene kalpak i čelenku,
Na čelenci dvanest perjanica
I na svakoj od zlata jabuku, 40
Da se znade, ko je starješina!“
Kad to začu ostarela majka,
Nama s’ vrati dvoru bijelome,
Da sastavi, što Petar zaželi.
Nešto baba bila isprosila 45
Od svojega kuma i djevera,
A nešto joj bratac pridodao,
Pa kupila do trideset pogša
Za petrovih trideset drugova;
A za Petra kalpak i čelenku, 50
Na čelenci dvanest perjannca,
Na svakojzi jabuka od zlata,
Da se znade, ko je starješina.
Sve odnese Petru pod planinu.
Pa mu bila baba govorila: 55
„Bogom brate, Petre Mrkonjiću,
Evo tebi, što si zaželio,
Izvedi mi nejaka Jakova,
Da mu vidi majka bjelo lice!"
Al’ se junak iz gore odziva: 60
„Meni s' čini, da si ogladnila,
Ogladnila, jako ožednila.
Don'jeću ti čuturicu vina
I debela mesa ovnujskoga
Pa ću onda s' tobom govoriti." 65
Pa on zakla nejaka Jakova,
Od njega je krvi navatao,
Pa čuturu punu natočio;
Odsjekao pleće Jakovljevo,
Ispeko ga na žarkome suncu — 70
Sve poslao babi pod planinu.
Sjede jadna jakovljeva majka,
Krvi pije mjesto rujna vina
A mezetii pleće Jakovljevo.
Tad povika iz oblaka vila: 75
„Zlo ga sjela Jakovljeva majko,
Zar ne vidiš, njima ne vidila
Đe ti piješ krvi Jakovljeve
A mezetiš pleće Jakovljevo.
To ti vino grlo provalilo, 80
A meso ti na nos ispadalo.
Kad to začu Jakovljeva majka,
Pade jadna na zemljicu crnu.
Kako pade, više ne ustade,
Već otide Bogu na istinu 85
A ostavi kosti pod planinom.
Zabilježio:
Lazar M. Dimitrijević
