* * *
Neka ga nek se ženi
Slavja mi poje skraj luga,
Skraj luga, skraj zelenoga,
Đevojčici jade zadava:
Đevojko, o dušo draga,
On' junak, koj' te prosio, 5
Oni se junak vjerio,
Vjerio i oženio. —
Neka ga, slavjo medeni,
Ljetni mu danci česti,
A zimnje noći vesele, 10
Jedna mu došla žalosna,
U koju mene spominjao.
|
|
Reference
Izvor
Srpske narodne pjesme, skupio ih i na svjet izdao Vuk Stefanović Karadžić, knjiga peta, u kojoj su različne ženske pjesme, državno izdanje, Biograd, Štamparija Kraljevine Srbije, 1896, str. 306.
