Koran glava 6
| ← | KORAN | → |
Dato u Meki. — 165 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.
1. Hvala Bogu koji je stvorio nebesa i zemlju, koji je ustanovio tmine i svjetlost! pa ipak nevjernici nalaze ravnijeh svojemu Gospodu.
2. On je vas stvorio od kala i odredio je rok vašemu životu. Rok naprijed označeni u njegovoj je vlasti, pa ipak vi još sumnjate.
3. On je Bog na nebesima i na zemlji: on zna što vi skrivate i što vi otkrivate; on zna što vi dobijate sa vašim djelima.
4. Njima se ne pojavi ni jedan cigli znak, između Božjih znakova, a da se oni ne odvratiše od njega.
5. Oni su nazivali neistinom istinu koja im bijaše došla; naskoro će im doći poruka koja se odnosi na ono što su oni uzeli za predmet svojih podsmjeha.
6. Ne vide li oni koliko smo mi naraštaja uništili prije njih? Mi njih bijasmo nastanili u mjestu čvršće nego vas: mi spustismo s neba obilatu kišu; mi naredismo da poteku rijeke ispod njihovijeh noga; po tom mi ih uništismo radi njihovijeh grijeha, i naredismo da na njihovo mjesto proiziđe drugi naraštaj.
7. Baš kad bismo mi naredili da s neba siđe knjiga napisana čitava na jednom zavoju, baš kad bi nju nevjernici opipali svojim rukama, oni bi još govorili: Ovo je ovijana mađija.
8. Oni govore: Pa zašto ne siđe ozgo nekoji anđeo? Da mi poslasmo anđela, njihova stvar bi već bila riješena; oni ne bi imali ni trenutka roka.
9. Da mi poslasmo anđela, mi bismo ga bili poslali u ljudskom obliku i obučena u odijelo podobno njihovomu.
10. Prije tebe, apostoli su takođe bili predmet podsmjeha; kazna kojoj se podsmijevahu zahvati podsmjevače.
11. Reci im: Obiđite zemlju i vidite kakav je bio kraj onijeh koji nazivahu lažama naše apostole.
12. Reci: Komu pripada sve što je na nebesima i na zemlji? Reci: Bogu. On je sam sebi naložio milosrđe kao dužnost; on će vas skupiti na dan oživljenja, o tom nema sumnje. Oni koji ne uzvjeruju sami sebe upropašćuju.
13. Njemu pripada sve što postoji u noći i u danu; on čuje i zna sve.
14. Reci: Zar da uzmem za pokrovitelja koga drugog osim Boga, tvorca nebesa i zemlje, kad je on onaj koji hrani a koji nije hranjen? Reci: Meni je zapoviđeno da budem prvi od onijeh koji se pokoravaju volji Božjoj. Vi takođe nemojte biti neznabošci.
15. Reci: Ja se bojim, ne poslušavši mojega Gospoda, da ne navučem na sebe kaznu velikoga dana.
16. Ako je ko izbjegne tog dana, to je s toga što će mu Bog pokazati svoje milosrđe, a to će biti očevidna sreća.
17. Ako te Bog podvrgne zlu, on će te jedini moći izbaviti od njega; ako ti on podari dobro, to je s toga što je on svemogućan.
18. On je samovlasni gospodar svojih sluga; on je mudar i sveznajuć.
19. Reci: Ko svjedoči s većom važnošću? Reci: Bog je svjedok između vas i mene. Ovaj Koran otkriven je meni, da bih predopomenuo vas i one do kojih on dopre. Zar ćete vi svjedočiti da ima drugih bogova pored Boga? Reci: Ja neću svjedočiti. Reci: Zaista, on je Bog jedini, i ja nijesam kriv za ono što vi njemu pridružujete.
20. Oni kojim smo mi dali Pisma poznaju proroka kao što poznaju svoju djecu; ali oni koji gube sami sebe neće vjerovati u njega.
21. Ko je pakosniji od onoga koji izmišlja laži koje stavlja na račun Božji, od onoga koji naše znakove naziva lažima? Bog neće dopustiti da zlikovci dobro prođu.
22. Jednog dana mi ćemo ih sve skupiti; tada ćemo mi reći onijem koji pridružuju: Gdje su drugari koje vi Bogu pridodavaste i koje vi isti izmišljaste?
23. A kakav će drugi izgovor oni naći osim da reku: Mi se zaklinjemo Bogom, našim Gospodom, da mi nijesmo pridodavali (drugih bogova Bogu).
24. Vidi kako lažu sami protiv sebe, i kako su se izmakla božanstva koja oni bijahu izmislili.
25. Ima ih među njima koji dolaze slušati; ali mi smo na njihova srca stavili više zastora, da ne bi razumjeli Koran, i težine u njihove uši. Baš i kad bi vidjeli od svake vrste čudesa, oni ne bi vjerovali; ti nevjernici još će doći da te ruže, i reći će: Taj Koran nije ništa drugo do gomila basana starinskih ljudi.
26. Oni odvraćaju druge od proroka i sami se od njega udaljuju; ali oni ne upropašćuju nikoga do sami sebe, a to ne znaju.
27. Kad bi ih ti vidio onog trenutka u koji će, položeni na paklenu vatru, povikati: Uh! kamo da budemo vraćeni na zemlju! Mi više ne bismo Božje znakove nazivali lažima: mi bismo bili vjerni.
28. Jest, ono što su oni nekad krili izneseno je na bio dan; ali ako bi bili vraćeni na zemlju, oni bi se povratili na ono što im je bilo zabranjeno, jer su oni samo lažljivci.
29. Oni govore: Nema drugoga života osim života ovoga svijeta, i mi nećemo biti oživljeni.
30. Kad bi ih ti vidio na dan kad budu dovedeni pred svojega Gospoda; on će im reći: Ne bijaše li istina? — Jest, našega nam Gospoda. — Dakle trpite, reći će Gospod, kaznu za nagradu vaše nevjernosti.
31. Oni koji neistinom nazivahu izlazak pred Boga biće izgubljeni kad ih čas iznenadno zateče. Oni će tada reći: Teško nama štp smo to zaboravljali na zemlji! Oni će svoja bremena nositi na svojim leđima, i to kakvo rđavo breme!
32. Život ovoga svijeta samo je igra i zabava; budući život više vrijedi za one koji se boje: zar se nećete urazumjeti?
33. Mi znamo, o Muhamede! da te njihove riječi ožalošćavaju. Nijesi ti onaj kojeg nazivaju lažom; nevjernici niječu Božje znakove.
34. Prije tebe, apostoli bijahu takođe nazivali lažljivcima; oni optužbe i nepravdu postojano snosiše do trenutka u koji naša pomoć dođe da ih podupre: jer ko bi mogao promijeniti Božje riječi? Ali ti znaš povjesnicu poslanika Božjih.
35. Teško ti je što se nevjerni odvraćaju od istine; zaista, kad bi mogao, ti bi načinio provaliju u zemlji, ili ljestvice da se ispenješ na nebo, da za njih pribaviš nekoje čudo. Kad bi Bog htio, oni bi se svi sjedinili u pravcu pravoga puta. Ne budi dakle iz broja neznalica.
36. Zaista on će uslišati one koji slušaju; mrtve će Bog oživljeti, i oni će se vratiti k njemu.
37. Dok njemu čudo ne siđe, mi nećemo vjerovati. Reci im: Bog je dosta moćan da spusti čudo, ali većina to ne znaju.
38. Nema na zemlji životinja, ni tica letećih na svojim krilima, koje ne čine opštinu ravnu vama. Mi u Knjizi nijesmo ništa prenebregnuli. Sve će satvari biti sabrane jednoga dana.
39. Oni koji lažima nazivlju naše znakove gluvi su i nijemi, lutaju po tminama. Bog zabludi onoga kojega on hoće, a po pravom putu vodi onoga kojega hoće.
40. Reci: Kad bi mučenje bilo tu pred vama, kad bi čas prispio, biste li prizvali koga drugog osim Boga? recite ako ste iskreni.
41. Jest, vi biste njega zvali: kad bi on htio, on bi vas oslobodio muka koje bi vas natjerale da mu se molite, vi biste zaboravili božanstva koja mu pridruživaste.
42. Mi smo proroka već slali k narodima koji su postojali prije tebe; mi smo ih dohitali s bijedama i s nesrećama, da bi se ukrotili.
43. Naš gnjev ošinu ih, pa ipak oni se ne ukrotiše; šta više, njihova srca otvrdnuše, đavo im udesi njihova djela.
44. A kad oni zaboraviše opomene koje im dadoše, mi pred njima otvorismo vrata svijeh dobara, do trenutka u koji, ogreznule u radosti radi dobara koja su primili, mi njih u jedan mah ščepasmo, i eto ih u očajanju.
45. Taj zli narod bi uništen do pošljednjega čovjeka. Budi slava Bogu, Gospodaru vaseljene!
46. Reci im: Šta vam se čini? Kad bi vas Bog lišio sluha i vida, kad bi on na vaša srca pritisnuo žig, koje bi vam drugo božanstvo osim Boga vratilo vid i sluh? Vidiš na koliko načina mi prikazujemo učenja, a oni se ipak odvraćaju.
47. Reci im: Šta vi mislite? Ako vas kazna iznenadi, ili se spusti na vas u po dana objavljena u naprijed nekim znakom, koji će drugi narod biti uništen nego narod nevaljalijeh?
48. Naši poslanici dolaze samo da opomenu i da navijeste. Koji god vjeruje i čini dobro biće zaštićen od svakog straha i neće biti ožalošćen.
49. Oni koji naše znakove nazivlju lažima biće muci predati za odmaštanje njihovijeh zločinstava.
50. Reci im: Ja vam ne govorim da imam blaga Božjih, da znam sakrivene stvari; ja vam ne govorim da sam anđeo: ja samo idem za onim što mi je otkriveno. Reci im: Slijepac i onaj koji vidi, jesu li jedna stvar? Zar vi nećete o tom razmišljati?
51. Javi onijem koji se boje, da će jednoga dana biti skupljeni pred svojim Gospodom; oni neće imati drugog zaštitnika ni drugog posrednika osim Boga: može biti će ga se bojati.
52. Ne odgoni one koji Gospoda prizivlju večerom i jutrom, i koji žele njegove poglede. Tebi ne pripada da osuđuješ njihove namišljaje, kao što njima ne pripada da osuđuju tvoje. Ako bi ti njih odgonio, to bi radio kao zlikovci.
53. Tako smo mi ljude kušali jedne drugim, da bi rekli: To li su oni koje je Bog među nama obasuo svojim dobročinstvima? — Ne poznaje li Bog one koji su blagodarni?
54. Kad dođu k tebi oni koji su vjerovali, reci im: Mir budi s vama! Bog je sebi milosrđe naložio kao dužnost. Ako neki između vas u neznanju učini neko rđavo djelo, pa se za tijem pokaje, zaista Bog je blag i milosrdan.
55. Ovako mi razjašnjavamo naša učenja, da se zna koji je put zlikovaca.
56. Reci im: Meni je zabranjeno obožavati one koje vi obožavate pored Boga. Reci: Kad bih ja išao za vašim željama, ja bih svrnuo s pravoga puta i ne bih bio rukovođen.
57. Reci im: Ako se ja držim očevidnog učenja mojega Gospoda, vi ga nazivate neistinom. Ono što vi hoćete da uskorite nije u mojoj vlasti; vlast pripada samo Bogu. On će pokazati istinu; on je najvještiji da prekine raspru.
58. Reci im: Kad bi bilo u mojoj vlasti da uskorim ono što vi hoćete da uskorite, raspra između mene i vas bila bi skoro svršena. Bog poznaje zlikovce.
59. On ima ključeve sakrivenijeh stvari, on ih sam zna. On zna šta je na zemlji i na dnu mora. Ni jedan list ne opadne bez njegova znanja. Nema ni jednoga cigloga zrna u tminama zemlje, ni jednoga trunka zelenoga ili uveloga koji nije zapisan u očitoj Knjizi.
60. On vam daje slasti sna noću, a zna šta ste radili danju; on će vas oživljeti jednog dana; vi ćete se nakon toga vratiti k njemu, i tada će vam on izgovoriti šta ste radili.
61. On je samovlasni gospodar svojih sluga; on šalje čuvare koji nad vama bde do časa kada vas smrt snađe, a tada naši poslanici, anđeli, prihvate svakoga od vas, prime vaš dah, vašu dušu.
62. Nakon toga vi ste povraćeni vašemu pravomu gospodaru. Ne pripada li njemu suđenje, njemu koji je najbrži u uređivanju računa?
63. Reci im: Koji je onaj koji vas izbavlja iz tmina zemaljskih i morskih kad ga vi ponizno i u tajnosti prizivljete, govoreći: Ako nas ti izbaviš iz ove napasti, mi ćemo tebi biti blagodarni?
64. Reci: Bog vas izbavlja iz te napasti i iz svake tuge, i sa svijem tijem vi mu pridružujete drugih božanstava.
65. Reci im: On je onaj koji može poslati muku na vaše glave ili je proizvesti pod vašim nogama, baciti razdor među vas i učiniti da snosite nasilje jedni od drugih. Eto kako mi umijemo obrnuti učenja, obrnuti, okrenuti, rukovati, i zgodno ih primijeniti da biste na pošljetku razumjeli.
66. Tvoj narod okrivljuje Koran da laže. Reci mu: Meni nijesu naloženi vaši poslovi. Svaki prorok ima svoje mjesto, i zaista vi ćete to saznati.
67. Kad nevjernike vidiš da zametnu razgovor o našim znakovima, odmakni se od njih dok ne zature razgovor o nečem drugom. Đavo ti može učiniti da zaboraviš ovu naredbu. Čim se nje sjetiš, ukloni se od zlikovaca.
68. Neće se o tom tražiti račina od onijeh koji se boje Boga, ali oni treba da se tog sjećaju da bi se bojali Boga.
69. Uklanjaj se od onijeh koji svoju vjeru smatraju za igru ili neku zabavu. Život ovoga svijeta njih je zaslijepio. Opomeni ih da će svaka duša biti izgubljena svojim djelima. Ona neće imati nikakva drugog zastupnika ni posrednika, osim Boga. Baš kad bi ona ponudila svakojaki otkup, bio bi odbačen. Oni koji uzbudu zavještani vječnoj propasti za odmaštenje svojih djela imaće za piće vrelu vodu, i grozna muka biće im plata za njihovo nevjerstvo.
70. Reci: Zar ćemo mi, pored Boga, prizivati one koji nam ne mogu ni pomoći ni odmoći? Zar ćemo se mi natrag vratiti pošto nas je Bog upravio na pravi put, kao onaj kojega đavoli zavode u pustinji, dok ga među tijem njegovi drugovi zovu na pravi put, i viču mu: Odi k nama? Reci: Božji pravac, to je pravac! Nama je zapoviđeno da se pokorimo volji Božjoj, Gospodara svega svijeta.
71. Tačno izvršavajte molitvu, i bojte se Boga; pred njim ćete biti skupljeni.
72. On je stvorio nebesa izemu istinitim stvorenjem, na dan u koji on reče: Budi, i on bi.
73. Riječ je njegova istina. Njemu će samomu pripadati vlast na dan u koji truba zatrubi. On zna što je nevidivo i što je vidivo; on je znajuć, učen.
74. Avra, reče svojemu ocu Azaru: Zar ćeš ti idole uzeti za bogove? Ti i tvoj narod u očevidnoj ste zabludi.
75. Evo kako mi Avramu pokazasmo carstvo nebesa i zemlje, da bi znao pouzdanim znanjem.
76. Kad ga je noć okružila svojim tminama, on vidje jednu zvijezdu i povika: Eno mojega gospodara! Zvijezda iščeznu. A on reče: Ja ne ljubim one koji iščezavaju.
77. On vidje izlazak mjeseca, i reče: Eno mojega gospodara! i kad mjesec zađe, on povika: Da me moj pravi gospodar nije rukovodio, ja bih bio zalutao.
78. On vidje granuće sunca, i reče: Ovo je moj gospodar, ovaj je mnogo veći! Ali kad sunce zađe, on povika: O narode moj! Ja nijesam kriv za idolopokloničju vjeru koje se vi držite.
79. Ja moje lice obraćam k onomu koji je stvorio nebesa i zemlju; ja sam pravovjernik, a nikako iz broja onijeh koji pridružuju.
80. Njegov narod prepiraše se s njim. — Zar ćete se vi, reče im on, sa mnom prepirati o Bogu? On me je upraio na pravi put, i ja se ne bojim onijeh koje mu vi pridružujete, van ako Bog nešto ushtjedne, jer on sve obuhvaća svojim znanjem. Zar vi nećete o tom razmišljati?
81. I kako bih se ja bojao onijeh koje mu vi pridružujete, kad se vi ne bojite pridruživati mu božanstva, a Bog vam nije dao za to nikakvu vlast? Od dvije stranke koja je pouzdanija? Kažite ako znate.
82. Oni koji vjeruju i koji svoju vjeru ne uvijaju u haljinu nepravičnosti, ti će uživati bezbjednost, ti su na pravome putu.
83. Takvi su razlozi o jedinstvu Boga koje mi Avramu dadosmo protivu njegova naroda. Mi uzdižemo one koje nam je drago. Tvoj Gospod mudar je i pun znanja.
84. Mi smo njemu dali Isaka i Jakova, i mi smo ih obojicu rukovodili. A još pređe mi rukovođasmo Noja. Među Avramovim potomcima mi smo takođe rukovodili Davida i Solomona, i Jova i Josifa, i Mojsija i Arona. Tako mi nagrađujemo one koji čine dobro.
85. Zaharija, Jahija, Isus i Ilija, svi bijahu pravedni.
86. Ismaila, Elisija, Jonu i Lota, mi smo uzvisili iznad svijeh ljudi.
87. Isto tako, među njihovijem ocevima i njihovom djecom, među njihovom braćom, mi smo veliki broj odabrali i izveli ih na pravi put.
88. Takav je Božji pravac; on između svojih sluga rukovodi onoga kojega on hoće. Ako njemu ljudi pridružuju drugijeh Bogova, izvjesno je da će njihova djela biti uzaludna.
89. To su ljudi kojim smo mi dali Pisma i mudrost, i proročanstvo. Ako njihovo potomstvo u njih ne vjeruje, mi ih povjeravamo onijem koji će u njih vjerovati.
90. Te ljude Bog je sam sobom rukovodio na pravom putu. Drži se dakle njihivog pravca. Reci im: Ja vam ne ištem plate za Koran; on je samo obavještenje za vaseljenu.
91. Oni Boga ne ocjenjuju kao što on zaslužuje, kad govore: On čovjeku nije nikada ništa otkrio. Reci im: A ko je otkrio knjigu koju Mojsije donese da od nje učini svjetlilo i putevođu ljudi, onu knjigu koju vi pišete na listićima, knjigu koju vi pokazujete, a od koje vi ipak krijete veliki dio; vi ste bili naučeni onom što znadijaste, isto kao vaši ocevi. Reci im: Bog, pa poslije ostavi ih neka se zabavljaju njihovijem praznijem razgovorima.
92. To je Knjiga koju smo mi ozgo poslali, blagoslovena knjiga koja potvrđuje pređašnja Pisma, da bi ti opomenuo mater gradova (Meku) i one koje stanuju u njezinoj okolini. Oni koji vjeruju u budući život vjerovaće u ovu knjigu i biće tačni izvršioci molitve.
93. Ko je pakosniji od onoga koji na Boga izmišlja laži, i koji govori: Ja sam primio otkriće, kad mu ništa nije otkriveno; koji govori: Ja ću učiniti da siđe knjiga ista kao ona koju je Bog spustio? Oh! kad bi ti zlikovce vidio na mukama samrti, kad anđeli, pruživši svoje ruke na njih, izgovore ove riječi: Svucite vaša tijela; danas ćete vrlo sramne muke podnijeti kao nagradu za vaše lažne razgovore o Bogu i za vaše preziranje njegovijeh čudesa.
94. Vi se k nama vraćate, svega lišeni, onakvi kakve vas mi stvorismo najprije; vi iza sebe ostavljate dobra koja vam mi bijasmo udijelili, i mi kod vas ne vidimo vaše posrednike koje ste vi smatrali za drugare Božje. Iskidane su sveze koje vas sjedinjavahu, i iščezli su oni koje vi zamišljate kao ravne Bogu.
95. Bog je onaj koji odvaja voće od koštice; on čini da život izlazi iz onog što je mrtvo, i smrt iz onog što je živo. Takav je Bog: Zašto se dakle odvraćate od njega?
96. On čini da zasija zora; on je noć ustanovio za odmaranje, i sunce i mjesec za razbrajanje vremenâ. Takvo je rješenje mudroga, znajućega.
97. On je onaj koji je radi vas namjestio zvijezde (na nebu) da biste se vi u tminama upravljali na zemlji i po morima. Mi smo učinili da svuda zasvijetle znakovi onijem koji razumijevaju.
98. On je onaj koji vas je proizveo iz jednoga cigloga čeljadeta; vi imate klicu u bubrezima vaših otaca, a hranilišteje u njedrima vaših materâ. Mi smo učinili da zasijaju znakovi onijem koji razumiju.
99. On spušta kišu s neba. Njome mi činimo da niču klice svijeh biljakȃ; njom mi proizvodimo zelenilo iz kojeg izlaze žita redimice nanizana, i urmovinu čije grane daju obješene grozdove; i bašte lozama zasađene, i masline, i šipke, koji nalikuju, i koji se razlikuju jedni od drugih. Bacite svoje poglede na njihove plodove, posmatrajte njihovo plođenje i njihovo sazrijevanje. Zaista u svemu tome, ima znakova za one koji razumiju.
100. Oni su Bogu dodavali đenije, a među tijem on je onaj koji ih je stvorio; u svojem neznanju, oni mu izumijevaju sinovâ i kćeri. Slava njemu! On je suviše iznad onoga što mu oni pripisuju.
101. Kao stvoritelj neba i zemlje, kako bi on imao djece, on koji nema druge svoje, koji je stvorio sve stvari i koji poznaje sve stvari?
102. On je Bog, i vaš Gospod; nema drugog boga osim njega. Kao stvoritelja svijeh stvari, obožavajte ga; on bdi nad svijem stvarima.
103. Ljudski pogledi ne mogu do njega doprijeti; on dopire do svijeh pogleda: on je umni, obavješteni.
104. Očevidnost vam je došla od strane vašega Gospoda. Koji god vidi, vidi za svoju sopstvenu korist; koji god je slijep, slijep je na svoju sopstvenu štetu. Ja nijesam vaš stražar.
105. Ovako se mi služimo našim znakovima, da bi ti oni rekli: Ti si učen; i da bismo obučili one koji razumiju.
106. Drži se onoga što ti je otkrio tvoj Gospod. Nema drugog Boga osim njega, i uklanjaj se od onijeh koji mu pridružuju (drugijeh bogova).
107. Da hoće Bog, oni mu ih ne bi pridruživali. Mi tebi nijesmo naredili da budeš njihov čuvar, niti da paziš na njihovu korist.
108. Nemoj ružiti božanstva koja oni prizivlju pored Boga; jer bi i oni u svojoj ludosti mogli naružiti Boga. Tako smo mi svakomu narodu obilježili njegova djela. Kasnije, oni će se vratiti svojemu Gospodu, koji će im ponoviti šta su radili.
109. Oni su se pred Bogom zakleli, najsvječanijom zakletvom, da će u njega vjerovati, ako im on pred oči iznese kakvo čudo. Reci: Čudesa su u Božjoj vlasti, i šta bi vas moglo urazumjeti, da oni neće vjerovati u čudo, kad se ono pojavi?
110. Mi ćemo njihova srca i njihove oči odvratiti od istine, počem oni u prvi mah nijesu vjerovali, i ostavićemo ih da zbunjeni lutaju u svojoj velikoj zabludi.
111. Baš kad bismo učinili da siđu anđeli, baš kad bi mrtvi govorili, baš kad bismo mi pred njihovijem očima skupili sve što postoji, oni ne bi vjerovali bez volje Božje; ali veći dio među njima ne zna ovu istinu.
112. Takvijem načinom mi smo protiv svakoga proroka podigli neprijatelje i iskušače među đenijima i među ljudima koji se u svojoj zaslijepljenosti obmaljuju varljivijem besjedama. Da je Bog htio, oni to ne bi bili uradili. Odmakni se ti od njih i od onoga što oni izmišljaju.
113. Ostavi srca onijeh koji ne vjeruju u budući život, neka se zaustave na tom mišljenju, i neka se njime zadovolje; ostavi ih, neka dobijaju šta dobijaju.
114. Zar ću tražiti drugog sudiju osim Boga, Boga koji vam je dio po dio slao Koran? Oni kojima smo mi dali Pisma znaju vrlo dobro da je on zaista poslat od Boga. Nemoj biti od onijeh koji sumnjaju.
115. Riječi tvojega Gospoda vrhunac su istine i pravde. Niko ne može izmijeniti njegove riječi. On čuje i zna sve.
116. Ako ti poslušaš veći broj onijeh koji stanuju u ovom mjestu, oni će te odvratiti od Božjega puta; oni se pridržavaju samo mišljenjâ i nijesu ništa do lažljivci.
117. Bog, tvoj Gospod, najbolje poznaje onoga koji zaluta na svojem putu; on najbolje poznaje one koji su na pravom putu.
118. Jedite svaku hranu na koju je prizvano ime Božje, ako vjerujete njegovijem znacima.
119. A zašto vi ne biste jeli hranu nad kojom je bilo izrečeno ime Božje, kad vam je Bog već pobrojio jela koja vam zabranjuje, izuzevši slučaje u kojima biste bili primorani da to učinite? Veći dio ljudi zavodi druge ljude svojim strastima, a nema oslonca za ono što čini; ali Bog zna prijestupnike.
120. Ostavi spoljašnjom i unutrašnjost grijeha, jer oni koji na grijehu rade biće nagrađeni po njihovijem djelima.
121. Nemojte jesti stvari nad kojima ime Božje nije bilo spomenuto: to je zločinstvo. Iskušaoci će svoje pristalice podbadati da se s vama prepiru o tome. Ako ih vi budete slušali, vi ćete postati idolopoklonici.
122. Onaj koji bijaše mrtav, a kojemu smo dali život, kojemu smo dali svjetlost, da ide pored ljudi, hoće li taj biti ravan onomu koji ide po tminama i koji neće iz njih izići? Eto tako su bila unaprijed spremljena djela nevjernička.
123. Eto tako smo mi učinili da u svakom gradu velikaši budu zli ljudi, da bi u njemu zapinjali zamke; ali će oni zamke zapeti samo sebi.
124. Kad im se pojavi neko čudo, oni govore: Mi nećemo vjerovati, dokle god ne vidimo čudo ravno onijem koja su bila data Božjim poslanicima, – Bog najbolje zna gdje mu treba smjestiti svoju poruku. Sram pred Bogom i strahovita kazna postignuće zlikovce za isplatu njihovijeh prijevara.
125. Bog će otvoriti islamu srce onoga kojega on ushtije rukovoditi, on steže, stješnjava, i čini, tako reći, da se u vazduh diže srce onoga kojega on hoće da zabludi. Takva je kazna kojom će Bog stići one koji ne vjeruju.
126. To je Božji put, on je prav. Mi smo potanko već objasnili učenjȃ onijem koji razmišljaju.
127. Mirno stanište čuva se za njih kod Boga; on će biti njihov zaštitnik za nagradu njihovijeh djela.
128. Na dan u koji će ih sve skupiti, on će đenijima reći: Skupljeni đeniji! Vi ste mnogo varali ljude. – Gospode, reći će njihove pristalice između ljudi, mi smo jedni drugima usluge činili. Evo smo prispjeli cilju koji si nam ti opredijelio. – Vatra će biti vaše stanište, odgovoriće Bog, vi ćete u njoj vječno stanovati, van ako Bog drukčije ne riješi; jer je on mudar i znajuć.
129. Eto tako mi, među zlikovcima, dajemo jedne drugima za glavare, za isplatu njihovijeh djela.
130. O skupljeni ljudi i đeniji! Ne imadoste li vi apostolâ između vas izabranijeh da vam ponavljaju naša učenja, da vas opominju na dolazak ovoga dana? Oni će odgovoriti: Mi to uviđamo na našu propast. Njih je zaslijepio život ovoga svijeta i oni će, za svoju propast, uvidjeti da su bili nevjernici.
131. I to bi tako, jer Bog nije razorilac gradova, koji ih uništava iz pakosti, i iznenadno.
132. Svaka duša zauzeće stepen koji odgovara njezinijem djelima. Tvoj Gospod nije nepažljiv spram onog što one rade.
133. Tvoj je Gospod bogat, pun sažaljenja; da on hoće, on bi učinio da vas nestane, i na vaše mjesto on bi namjestio narod kakav bi on htio, kao god što je vas proizveo od minulijeh naraštaja.
134. Dogodiće se ono su čim vam se prijeti, i vi nećete oslabiti Božje presude.
135. Reci im: O narode moj! Radi prema svojim silama, ja ću takođe raditi. — Saznaćete
136. Komu će pripasti vječno stanište raja. Bog zlijem neće dati da dobro prođu.
137. Oni Bogu namijeniše jedan dio od onoga što on učini da rodi u njihovoj ljetini i među njihovom stokom, i govore: Ovo je Bogu (Bogu kako ga oni zamišljaju), a ovo je drugovima koje mu mi dajemo. Ali ono što je bilo namijenjeno njegovijem drugovima neće nikada doći Bogu, a ono što je bilo Bogu namijenjeno doći će njihovijem drugovima. Kako su lažna njihova mišljenja!
138. Na taj način su lažna Božanstva navela veliki broj idolopoklonika na misao da ubiju svoju vlastitu djecu, i to zato da ih upropaste i da ih zbune u njihovoj vjeri. Da je Bog htio, oni ne bi nikad tako radili. Ali pusti ih, neka rade, i odmakni se od onoga što oni izmišljaju.
139. Oni govore: Te i te životinje i ti i ti plodovi zabranjeni su; niko drugi osim onijeh kojima mi dopustimo (to su oni tako izmislili) ne treba da se njima hrani. Te i te životinje ne treba da nose bremenâ oni nad njima ne spominju Božje ime; oni sve to izmišljaju na račun Božji. On će im platiti za njihove izmišljotine.
140. Oni govore: Mladunci tijeh i tijeh životinja biće dopušteni našoj muškoj djeci; biće zabranjeni našim ženama. Ali, kad se zametak izjalovi, oni ga svi skupa pojedu. Bog će ih nagraditi za njihova razlikovanja. On je znajuć i mudar.
141. Izgubljeni su oni koji svoju djecu ubijaju iz bezumnosti, iz neznanja, oni koji zabranjuju jela koja je Bog ljudima dao, izmišljaju svašta na njegov račun. Oni su zalutali, oni nijesu na pravom putu.
142. On je onaj koji je stvorio bašte s lozama koje su odrinama poduprte, i one koje nijesu, koji je stvorio urme i žita od toliko vrsta, masline, i šipke koji nalikuju i razlikuju se među sobom. On je rekao: Hranite se njihovijem plodovima, i vratite dug na dan žetve; klonite se rasipanja, jer Bog ne ljubi rasipače.
143. Među životinjama, jedne su stvorene da nose bremena, druge da se kolju. Hranite se onijem što vam je Bog udijelio, i nemojte ići tragom đavoljim, jer je on Vaš očitovani neprijatelj.
144. Ima osam vrsta marve koje idu po dvoje, a to je: dvije od ovčjeg soja (ovan i ovca) i dvije od kozjeg soja (jarac i koza). Pitaj ih: Je li vam Bog muške zabranio, ili ženske, ili ono što leži u utrobama ženskim? Naučite me, ako ste iskreni.
145. Osim toga, dvije vrste kamilina soja (dev i deva), i dvije goveđeg soja (vô i krava). Pitaj ih: Je li vam Bog zabranio muške ili ženske, ili ono što leži u utrobama ženskim? Jeste li vi bili prisutni kad vam je Bog propisao sve to? A ko je gori od onoga koji, ne znajući istinu, izmišlja laž na Božji račun, da zavede ljude? Bog ne rukovodi zlikovce.
146. Reci im: Ja ne nalazim, u onom što mi je otkriveno, da je drugo što zabranjeno, za onoga koji hoće da jede, osim krepale životinje, tečne krvi i svinjskog mesa: jer je to gnusoba. Zabranjeno je jesti, po prijestupu, ono što je ubijeno uz prizivanje drugog imena osim Božjega, izuzev kad je neko na to prinuđen, i kad ne jede iz neposlušnosti i s namjerom da griješi; i zaista Bog je blag i milosrdan.
147. Mi smo Čivutima zabranili sve životinje koje nemaju papke rascijepljene; mi smo im takođe zabranili salo goveđe i ovnujsko, izuzevši ono s leđa i iz utrobe, i ono s kostiju. To zato, da ih kaznimo za njihove grijehe. Mi smo pravični.
148. Ako te okrive da varaš, reci im: Vaš je Gospod neizmjerno milosrdan, ali njegov gnjev neće moći biti otklonjen od zlikovaca.
149. Oni koji dodaju (Bogu drugih božanstava) reći će: Da je Bog htio, ni mi ni naši ocevi ne bismo mu dodavali (drugih božanstava): mi ne bismo bili zabranili upotrebu ni jedne stvari. Tako su oni koji su im prethodili okrivljavali druge apostole da su varalice, do časa u koji su osjetili naš gnjev. Reci im: Ako vi o tom imate kakvo znanje, iznesite ga na vidik; ali vi pristajete samo za mišljenjem, a vi nijeste ništa drugo do lažljivci!
150. Reci: Jedinom Bogu pripada odsudno rješenje. Da je on htio, on bi vas sve upravio na pravi put.
151. Reci im: Dovedite vaše svjedoke koji svjedoče da je Bog zabranio tu životinju. Ako oni polože to svjedočanstvo, ti nemoj svjedočiti s njima, i ne traži ljubav onijeh koji naše znakove nazivlju lažima, koji ne vjeruju u budući život, i dodaju drugova svojemu Gospodu.
152. Reci im: Hodite, i ja ću vam pročitati šta vam je vaš Gospod zabranio: Nemojte mu pridruživati nikakvo suštastvo; plemenito se ponašajte spram vaših otaca i matera; nemojte ubijati vašu djecu siromaštva radi: mi ćemo vama dati su čim ćete živjeti, a tako i njima; budite udaljeni isto toliko od spoljašnjosti kao i od unutrašnjosti beščašća; nemojte ubijati ljude, jer vam je Bog to zabranio, izvan ako to pravda zahtijeve. Eto šta vam Bog preporučuje, da biste napošljetku razumjeli.
153. Nemojte dirati u imanje siročeta, van u namjeri da ga uvećate, i to do vremena odraslosti. Pravo mjerite. Mi ni jednoj duši ne nalažemo teže breme no što ona može snositi. Kad izrečete presudu, izrecite je pravično, pa ma to bilo i spram srodnika. Budite vjerni spram saveza Božjega. Eto šta vam je Bog preporučio; vi ćete može biti o tom razmišljati.
154. Eto mojega puta; on je prav. Držite se njega, a nemojte se držati mnogih putova, da ne budete odvraćeni od puta Božjega. Eto šta vam Bog preporučuje, da biste ga se bojali.
155. Mi smo Mojsiju dali knjigu, knjigu potpunu, za onoga koji čini dobro, podrobno razlikovanje u svakom predmetu, knjigu namijenjenu da služi kao pravac i dokaz milosrđa, da bi oni (Čivuti) vjerovali u izlazak pred svojega Gospoda.
156. A taj Koran koji smo mi spustili, blagoslovena je knjiga; držite se njega, i bojte se Boga, da biste osjetili njegovo milosrđe.
157. Vi nećete više reći: Knjiga (Pisma) je ozgo poslata dvema narodima (Čivutima i Hrišćanima); što se nas tiče, mi ne imadijasmo nikakva poznanja o njihovom proučavanju.
158. Vi nećete više reći: Da nam se posla Knjiga, mi bismo bili bolje rukovođeni nego oni. Vama je od strane vašega Gospoda ipak došla očita objava; ona je upravljanje i dokaz božanstvenog milosrđa. A ko je gori od onoga koji lažima nazivlje Božje znakove, i koji se od njih odvraća. One koji se odvraćaju od naših znakova, mi ćemo kazniti jadovitom mukom, jer su se oni odvratili od naših znakova.
159. Čekaju li oni da anđeli dođu, ili da sam Bog dođe, ili da ih iznenadi znak između znakova tvojega Gospoda? Onog dana u koji k njima dođe znak između znakova tvojega Gospoda, vjera neće pomoći duši koja ne bude prije vjerovala, ili koja pored vjere, ne bude učinila nikakvo dobro djelo. Reci im: Ako vi čekate i mi ćemo takođe čekati.
160. Ti ćeš biti od onijeh koji cijepaju svoju vjeru i koji se dijele u jeresi. Njihov posao ticaće se Boga, koji će ih podsjetiti na ono što su uradili.
161. Ko god je učinio dobro djelo primiće za nj desetorostruku nagradu; onaj koji je učinio rđavo djelo, primiće za nj ravnu cijenu. Oni neće biti tlačeni.
162. Reci im: Gospod me je poveo na pravi put, u pravi vjerozakon, u vjerovanje Avrama, koji bijaše pravovjernik i koji ne dodavaše (Bogu drugih božanstava).
163. Reci: Moja milostiva i moja pobožna djela, moj život i moja smrt, pripadaju Bogu, gospodaru svega svijeta, koji nema drugova. Ovo mi je naređeno, i ja sam prvi među muslomanima (među onijem koji se pokoravaju volji Božjoj).
164. Zar ću ja zaželjeti da imam za svoga gospodara koga drugoga osim Boga, koji je gospodar svijeh stvari? Svaka duša čini djela samo za svoj račun: ni jedna neće nositi breme druge. Vi ćete se vratiti vašemu Gospodu, koji će vam objaviti ono radi čega vi, jedni s drugima, bijaste u neslozi.
165. On je vas smjestio na zemlji, da zauzmete mjesto vaših prethodnika; on jednijem naznači uzvišenija mjesta nego drugima, zato da bi vas mogao iskušati baš onijem što vam on daje. Vaš Gospod je brz u svojim kaznama, ali je on blag i milosrdan.