KORAN


ŽENE.
Dato u Medini. — 175 stihova.
U ime Boga blagoga i milosrdnoga.

1. O ljudi! bojte se svojega Gospoda, koji vas je sve stvorio od jednoga cigloga čeljadeta; on od tog čeljadeta stvori njegovu drugaricu, a po tome od te dvije satvari on učini da proiziđe toliko ljudi i žena. Bojte se Gospoda u ime kojega vi iskazujete vaša uzajamna zahtijevanja, i poštujete utrobe koje su vas nosile; zaita, Bog na vas pazi.

2. Siročadi, pošto odrastu, vraćajte njihova imanja: ne podmećite rđavo (vaše imanje) za dobro (koje je njima pripadalo). Ne trošite njihovo našljedstvo smiješavši ga sa vašim; to je preveliko zločinstvo.

3. Ako se vi bojite da nećete biti spravedljivi spram siviše ročadi, nemojte za žene uzeti, između žena koje vam se svide, više nego dvije, tri ili četiri. Ako se još bojite da ćete biti nepravedni, oženite se samo jednom ili onom što je vaša desna ruka zadobila (robinju). To će vam postupanje pomoći da ne budete nepravični. Vašim ženama slobodno naznačite njihove prćije, a ako im je drago dobrovoljno ostaviti vam nešto od tijeh, vi to uživajte ugodno i po vašoj volji.

4. Nemojte nesvjesnijem povjeravati dobra (imanja) koja je Bog vašemu staranju povjerio kao amanet; no rukujući njima sami, pribavite im, od te glavnice, hranu i odijelo, i vavijek se s njima blago i pošteno razgovarajte.

5. Iskušavajte umne sposobnosti sirotana do uzrasta u koji će se moći oženiti, i ako nađete da imaju zreo razum, onda im predajte njihovo imanje. Čuvajte se da ga ne potrošite rasipanjem, i ne žurite se da im ga povjerite.

6. Samo zato što su odrasli; neka bogati staratelj ne dira u imanje sirotana koji su pod njegovijem staranjem. Onaj koji je siromah treba da se umjereno koristi tijem imanjem.

7. U času kad im uspredajete njihova imanja, gledajte da bude prisutnijeh svjedoka. Bog će voditi računa o vašim djelima a to vam je dosta.

8. Ljudi treba da imaju dio od imanja koja ostave njihovi ocevi i matere i njihovi bližnji (srodnici); žene takođe treba da imaju dio od onoga što ostave njihovi ocevi i matere i njihovi bližnji. Bilo našljedstvo krupno ili male vrijednosti, njima pripada jedan opredijeljeni dio.

9. Kad su srodnici, siročad i ubogi prisutni dijeljenju, podajte im što god od toga, i vavijek im blagu i poštenu riječ govorite.

10. Neka oni koji se boje da će iza sebe ostaviti nejake djece paze na ono što oni sami rade; neka se boje Boga i imaju pravu riječ.

11. Oni koji nepravedno proždiru našljedstvo siročadi unose vatru u svoje utrob, i jednoga će dana biti sprženi žestokim plamenom.

12. Bog vam zapovijeda, u dijeljenju vaših dobara između vaše djece, da momku date dio dvije djevojke; ako ima samo djevojaka, i ako ih bude više od dvije, one će imati dvije trećine od onog što otac ostavi; ako ima samo jedna, ona će primiti polovinu. Otac i mati umrloga imaće svako šestinu od onoga što čovjek ostavi, ako je on ostavio jedno dijete; ako ne ostavi ni jedno dijete, i krvni ga srodnici naslijede, mati će primiti jednu trećinu; ako on braće uzima, mati će imati jednu šestinu, pošto se podmire zavještaji i dugovi zavještačevi. Vi ne znate ko vam je korisniji, vaši srodnici ili vaša djeca. Takvi je zakon Božji. Bog je pun znanja i mudrosti.

13. Vama ljudima, polovina onog što ostave vaše žene, ako nemaju djece; a ako ostave djece, vi ćete imati četvrtinu, poslije zavještaja koje one budu učinile i poslije plaćenijeh dugova.

14. One (žene, vaše supruge), imaće četvrtinu od onog što vi (njihovi supruzi), ostavite, poslije zavještaja koje vi budete učinili i poslije plaćenijeh dugova, ako vi nemate djece; a ako vi imate djece, one će imati osminu od našljedstva poslije zavještaja koje vi budete učinili i poslije plaćenijeh dugova.

15. Ako jedan čovjek naslijedi od nekog dalekog rođaka ili od neke daleke rodice, a uzima jednog brata ili jednu sestru, treba da od njih dvoje svakome dade po jednu šestinu od našljedstva; ako ih ima više, pripašće im trećina od naslijeđenoga, odbivši zavještanja i dugove.

16. Tako da se ne nanese šteta ma kome bilo. To je što vam Bog preporučuje. On je mudar i blag.

17. To su zapovijesti Božje. Oni koji budu slušali Boga i njegovoga poslanika biće uvedeni u bašte urošene tekućim vodama; oni će u njima vječno stanovati. To je bezmjerna sreća.

18. Onaj koji ne uzasluša Boga i njegovoga poslanika, i koji prekorači granice koje je Bog postavio, biće strmoglavljen u vatru ukojoj će vječno ostati, predmet sramotnoj kazni.

19. Ako vaše žene učine sramotno djelo, pozovite četiri svjedoka. Ako se njihova svjedočanstva sjedine protiv njih, zatvorite ih u kućama dok ih smrt ne snađe, ili dok im Bog ne pribavi način da se izbave.

20. Ako među vama dva lica učine kakvo sramno djelo, učinite im zla obadvojici; ali ako se pokaju i poprave, ostavite ih u miru, jer je Bogu milo opraštati, on je milosrdan.

21. Bog sam na sebe uzimlje dužnost da se vrati (da oprosti) onijem koji su iz neznanja griješili, a koji se odmah kaju. Bog im oprašta, jer je on pun znanja i mudrosti.

22. Kajanje nije ni od kakve koristi onomu koji stalno čini rđava dela, i koji uzvikuje, kad mu se približi smrt: Ja se kajem. Ono nije ni od kakve koristi onijem koji umiru nevjerni. Mi smo za ove spremili jadovitu kaznu.

23. O vjerni! nije vam dopušteno da se načinite našljednici vaših žena preko njihove volje, niti da im zabranite da se udaju (kad ste ih vi otpustili), da biste im oduzeli jedan dio onoga što ste im vi dali, osim ako one budu učinile očevidno sramotno djelo. Budite dobri i u vašim postupcima spram njih. Ako među vašim ženama ima spram kojih imate odvratnosti, moguće je da vi imate odvratnosti spram jedne satvari u koju je Bog položio neko neizmjerno dobro.

24. Ako vi jednu ženu želite promijeniti za drugu, i ako ste jednoj od njih dali stotinu dinara, neuzmljite joj ništa od toga. Biste li joj ih htjeli po nepravdi i po očevidnoj pakosti istrgnuti?

25. A kako biste im ih htjeli oteti, kad ste jedno i drugo bili prisno ujedinjeni, i kad su vaše žene primile vaše svečane zakletve?

26. Nemojte se ženiti ženama koje su bile supruge vaših otaca; to je beščašće, to je gnusoba i rđav običaj: sa svijem tijem pustite neka ostane ono što je već svršeno.

27. Zabranjeno vam je da se ženite vašim materama, vašim kćerima, vašim sestrama, vašim tetkama; vašim nećakama (kćerima vaše braće ili vaših sestara), vašim materama koje su vas odojile (dojiljama), onijem s kojim ste jedno mlijeko sisali, materama vaših žena, djevojkama nevjernijem vašemu čuvanju, kćerima žena sa kojim vi živovaste. Ali ako vi s njima nijeste živovali, neće biti nikakva zla ako ih uzmete za žene. Takođe nemojte se ženiti kćerima vaših sinova koje ste rodili, ni dvijema sestrama. Ako je djelo svršeno, Bog će biti blag i milosrdan.

28. Nije vam dopušteno da se ženite ženama koje imaju muževe, izuzimajući onijem koje vam uzbudu dopale ruku kao robinje: to je zakon Božji u pogledu na vas. U ostalom, dopušteno vam je da idete i dalje, ako vi u to želite upotrebiti vaša dobra; ali svagda živeći čedno i ne predajući se razvratnosti. Onoj sa kojom ste živjeli dajte obećanu prćiju; ovo je obavezno. Nema nikakve krivice činiti pogodbe preko onoga što zakon propisuje. Bog je pun znanja i mudrosti.

29. Onaj koji ne uzbude dosta bogat da se oženi čuvanijem i vjernijem ženama, uzeće vjernijeh robinja. Bog zna vaše vjerovanje. Vi se svi rađate jedan od drugih (i od Adama, opšteg oca). Ne ženite se robinjama bez dopuštenja njihovih gospodara Pravično im dajte prćiju. Neka su poštene, neka izbjegavaju razvratnost, i neka ne imaju milosnika.

30. Ako poslije udadbe one učine preljubu, neka se osude na polovinu kazne određene slobodnijem ženama. Ovaj zakon (pravilo) ustanovljen je u korist onoga koji se boji da neće pogriješiti ostanuvši neoženjen. Ali ako bi ste se uzdržali, to bi bilo zaslužnije. Bog je Blag i milosrdan.

31. Bog hoće da vam razgovetno objasni svoju volju i da vas vodi putem onijeh koji su vam prethodili. On će se smilovati na vaše kajanje, jer je on pun znanja i mudrosti.

32. Bog hoće da se smiluje na vaše kajanje; no oni koji se povode za svojim strastima hoće da vas odvuku u strmenitu kosu. Bog hoće da vam svoj jaram olakša, jer je čovjek stvoren slab.

33. O vjerni! nemojte vaša dobra (imanja) trošiti u zaludne stvari, osm ako to bude trgovina prijateljski ugođena; nemojte se ubijati između sebe. Bog je zaista milosrdan spram vas.

34. Koji god uzbude tako radio iz nepravičnosti i pakosti, mi ćemo ga vatrom spržiti. Zaista, to će Bogu biti lako.

35. Ako uzumijete mimoići goleme grijehe koje vam je zabranjeno činiti, mi ćemo izbrisati vaše pogrješke, i mi ćemo vam pribaviti častan ulazak (u raj).

36. Nemojte gramziti za imanjima kojim vas je Bog uzdigao jedne iznad drugih. Ljudi će imati svaki svoj dio koji bude stekao, a žene dio koji one budu stekle. U Boga ćete vi iskati njegove darove. On zna sve stvari.

37. Mi smo svakomu naznačili našljednike koji treba da prihvate našljedstvo koje ostave ocevi i matere, rodbina, i oni sa kojim ste vi načinili ugodbu. Dajte svakomu dio koji mu pripada, jer je Bog svjedok svijeh vaših djela.

38. Ljudi su stariji (nadmoćniji) od žena blagodareći osobinama kojim je Bog uzdigo one nad ovijema, i zato što ljudi svoja imanja troše da ženama daju prćije. Dobrodjeteljne žene poslušne su i pokorne: one, za vrijeme odsustva njihovijeh muževa, brižljivo čuvaju ono što je Bog neredio da se očuva čitavo. Vi ćete nakarati one kojih se neposlušnosti uzbudete bojali: vi ćete ih odagnati u osamljene postelje, vi ćete ih biti; ali, čim vas poslušaju, nemojte ih izazivati na svađanje. Bog je uzvišen i veliki.

39. Ako se bojite razdora između dvoje supruga, zovnite jednoga miritelja od muževlje porodice i jednoga drugoga izabranoga u ženinoj porodici. Ako dvoje supruga žele pomirenje, Bog će učiniti da žive u dobru sporazumu, jer je on mudar i obaviješten o svemu.

40. Obožavajte Boga i ne dodajite mu drugih bogova. Ukazujte dobrotu vašim ocevima i materama, vašim srodnicima, sirotama, uboim, onijem s kojim vas veže krv i tuđincima, vašim drugovima, putnicima i vašim robovima. Bog ne voli čovjeka ohola i slavoljubiva.

41. On ne voli one koji su lakomi i koji drugim preporučuju lakomstvo i marljivo kriju ono što im je Bog dao svojom milošću. Mi smo nevjernijem pripremili sramnu kaznu.

42. On ne ljubi one koji milostinju dijele sa hvalisanjem i koji ne vjeruju u Boga i u pošljednji dan. KOji god đavola ima za drugara, taj ima rđavog drugara.

43. Šta bi oni izgubili vjerujući u Boga i u pošljednji dan, dijeleći milostinju od dobara koja im je Bog udijelio, kad Bog poznaje čovjekova djela?

44. Bog neće nikome krivo učiniti, pa ni za težinu jednoga trunka; jedno dobro djelo on će dvostruko platiti, i podariće velikodušnu nagradu.

45. Šta će zli raditi, kad mi protivu njih skupimo svjedoke od svijeh naroda, kad mi protivu njih pozovemo tvoje vlastito svjedočanstvo, o Muhamede! U onaj strašni dan, nevjerni i oni koji su se od proroka odmetali, voljeli bi da u zemlju utonu i da ih ona sakrije od očiju svega svijeta. Ali oni neće moći sakriti stvar od Boga.

46. O vjerni! nemojte se Bogu moliti kad ste pijani: pričekajte dok budete mogli razumjeti riječi koje izušćavate. Nemojte se Bogu moliti kada ste opoganjeni (nečisti): pričekajte dok budete obavili umivanje, osim ako bi ste bili na putovanju. Ako ste bolesni ili na putu, ako ste svršili vaše prirodne nužde, ili ako ste imali posla sa ženskom, istrite vaše lice i ruke sitnijem pijeskom (prašinom) ako nema vode. Bog je blag i milosrdan.

47. Nijeste li primijetili one koji su primili jedan dio Pisama? Oni prodaju zabludu i htjeli bi vas svrnuti s pravoga puta; ali Gospod poznaje vaše neprijatelje. Vama je dosta da imate Boga za pokrovitelja, vama je dosta da imate Boga za pomoćnika.

48. Među Čivutima ima ih koji premiještaju riječi njihovijeh Pisama, i koji govore: Mi smo čuli, ali mi nećemo poslušati. Čuj što dosad nikad nijesi čuo, i pazi nas (ra'ina). Oni njihove riječi zamršuju sa njihovijem jezicima, i klevetaju pravu vjeru.

49. Nije li bolje da reku: Mi smo čuli i mi ćemo poslušati? Čuj nas i baci jedan pogled na nas. Ovaj govor bio bi im mnogo korisniji i bio bi mnogo čestitiji. Ali njih je Bog prokleo zbog njihove nevjernosti, i među njima ima samo mali broj vjernijeh.

50. Vi koji ste primili Pisma, vjerujte u ono što je Bog s neba spustio da potvrdi vaše svete knjige, prije nego mi zbrišemo crte vaših obraza i nego ih natrag (na protivnu stranu) okrenemo. Vjerujte prije nego vas mi prokunemo, kao što smo prokleli one koji narušavaju Subotu; naredba Božja bijaše onaj čas ispunjena.

51. Bog oprostiti neće ako mu se dodadu drugi bogovi; on će druge grijehe oprostiti komu on ushtije, jer onaj koji Bogu dodaje drugih satvari čini preveliko zločinstvo.

52. Vi ste vidjeli one ljude, kako tražahu da se opravdaju. Ali Bog će opravdati samo one koje on ushtije, i ljudi neće biti oštećeni ni koliko za jednu mrvu.

53. Ne vidiš li kako oni kuju laži o Bogu? To je dosta de se učini očevidno zločinstvo.

54. Nijesi li zapazio one koji, pošto su primili jedan dio Pisama vjeruju u Džibta i u Taguta, i koji nevjernicima govore da oni slijede istinitijem putem nego vjerni?

55. Njih je Bog pokrio prokletstvom. Ali onaj kojeg je Bog prokleo neće naći zaštitinika.

56. Hoće li oni imati kakvog dijela u svjetskom carstvu, oni koji ne bi dali ni šuplju urmovu košticu?

57. Zavide li oni na dobročinstvima koja je Bog dao drugima? Među tijem mi smo Avramovom pokoljenju dali Pisma, mudrost i veliko carstvo.

58. Među njima, jedni vjeruju u proroka, drugi se udaljuju od njega. Ali paklena vatra dovoljna je za njihovu kaznu.

59. One koji ne ushtiju vjerovati u naše znakove, mi ćemo primaknuti živoj vatri. Odmah pošto njihova koža bude vatrom spržena, mi ćemo ih obući u drugu, da bi iskusili mučenja. Bog je moguć i mudar.

60. Oni koji uzvjeruju i dobro čine biće uvedeni u bašte orošene tekućim vodama; tu će oni vječno stanovati; tu će oni naći žena oproštenijeh svake nečistoće, i prijatnoga hlada.

61. Bog vam zapovijeda da zalogu (amanet) vraćate komu pripada, da pravično sudite vama podobnijem. Lijepo je to djelo koje vam Bog preporučuje. On čuje i vidi sve.

62. O vjerni! pokoravajte se Bogu, pokoravajte se poslaniku i između vas onijem koji vrše vlast. Vaše raspre (davije) nosite pred Boga i pred poslanika (apostola), ako vjerujete u Boga i u pošljednji dan. Ovo je najbolje, ovo je najljepši svršetak raspri.

63. Nijesi li ti vidio one koji bajagi vjeruju u knjige poslane tebi i prije tebe, da zahtijevaju da im se sudi pred Tagutom, pored svega što im je zabranjeno vjerovati u njega? Ali njih đavo hoće da zavede daleko od istine.

64. Ako im se reče: Vratite se knjizi koja je sišla odozgo, i poslaniku, vidjećeš, gdje će se, licemjeri jedni, okrenuti i udaljiti.

65. Šta će oni raditi, kad se na njih, za isplatu djela njihovijeh sopstvenijeh ruka, natovari velika bijeda? Oni će se k tebi vratiti, i zaklinjaće se Bogom da željahu dobro i slogu.

66. Bog dobro zna šta im je u srcima. Prekini s njima: izgovori im strogih opomena i riječi koje prodiru u njihove duše.

67. Mi smo apostole poslali, da bi njih slušali. Ako se k tebi vrate oni koji su činili nepravičnosti, ako oni u Boga zaištu oproštenje svojih grijeha, i ako prorok usposreduje za njih, oni će Boga naći milostiva i gotova da primi njihovo kajanje.

68. Zaklinjem se tvojim Bogom da oni neće biti vjerni dok te ne postave sudijom njihovijeh raspra. Za tijem, ne našav ništa da zamjere od svega onoga što ti budeš riješio, oni će se potpuno pokoriti.

69. Da mi njima propisasmo da sami sebi zadadu smrt ili da ostave svoju domovinu, malo bi njih bili to učinili. Ipak, da su oni Božje naredbe izvršili, to bi za njih bila veća dobit i udesnije za utvrđenje njihove vjere.

70. Mi bismo ih bili veličanstveno nagradili, i mi bismo ih bili poveli k pravom putu.

71. Oni koji slušaju Boga i apostola ući će udruštvo proroka, pravednika, dobrodjeteljnijeh ljudi koje je Bog obasuo svojim dobročinstvima. Kako je lijepo njihovo druženje!

72. Takva je izdašnost Božja. Njegovo znanje dovoljno je za sve.

73. O vjerni! u ratu oprezni budite, ne nastupajte, bilo u odjeljenjima, bilo u četi.

74. Među vama biće nekih koji će se sporo vući za vama. Ako pretrpite štete, oni će reći: Bog nam je pokazao osobitu milost, u tom što nijesmo prisustvovali u boju.

75. Ako vam Bog bude učinio milost, koja će vam dati pobjedu, oni će reći (kao da nikakvo prijateljstvo ne postojaše između vas i njega): Kamo da je Bog dao da sam se s njima borio! odnio bih bogatu pljačku.

76. Neka se na putu Božjem biju oni koji žrtvuju život ovoga svijeta budućemu životu; neka poginu ili neka budu pobjeditelji, mi ćemo im dati plemenitu nagradu.

77. A za što se ne biste borili na putu Božjem, kad slabi, žene, djeca, uzvikuju: Gospode, izbavi nas iz ovoga grada u kojem žive ljudi nasilnici, pošalji nam od tvoje strane jednoga branioca. daj nam jednoga zaštitnika!

78. Vjerni se biju na putu Božjem, a nevjerni na putu Tagutovu. Dakle borite se protivu privrženika đavoljih, i zaista nemoćna će biti sotonina vojna lukavstva.

79. Vi ste primjetili one kojim se reklo: Uzdržite vaše ruke, svršavajte molitvu i dijelite milostinju; kad im se nakon toga naredilo da se biju, viši dio između njih, strašeći se ljudi koliko, ili više nego, i samog Boga, povikali su: Gospode, zašto nam naređuješ rat? Zašto nam ti ne dadeš neki odmor do bliskog vremena? Odgovori im: Uživanje života na ovom svijetu mala je stvar; budući život istinsko je dobro za one koji se boje Boga. Tamo nećete biti prevareni ni za jednu ciglu mrvu.

80. Na kojemu god mjestu vi budete, smrt će vas naći; ona će vas snaći u visokim kulama. Ako im se zgodi kakva sreća, oni vele: Ovo dolazi od Boga. Pretrpe li kakvu nesreću, oni poviču: Ovo dolazi od tebe, o Muhamede! Reci im: Sve dolazi od Boga. Šta je dakle, tom narodu, te tako teško razumijeva?

81. Ako ti dođe kakvo dobro, ono ti dođe od Boga. Zlo dolazi od tebe. A tebe, Muhamede, mi smo te k ljudima poslali sa proročkim poslanjem. Božje svedočanstvo dovoljno je.

82. Onaj koji proroka sluša Boga sluša. Mi tebe nijesmo poslali da budeš čuvar onijeh koji se okreću od tebe.

83. Oni pred tobom govore: Mi slušamo (mi se pokoravamo). Izmaknuvši se ispred tebe, viši dio među njima u mraku snuju namjere protivne njihovijem riječima; ali Bog zapisuje njihova spletkarenja. Ti se odmakni od njih, i tvoje pouzdanje stavi u Boga. Biće ti dosta da njega imaš za branitelja.

84. Ne ispituju li oni pomljivo koran? Ako bi iko drugi osim Boga bio njegov pisac, ne bi li oni u njemu našli mnoštvo protivurečnosti?

85. Dočuju li oni neku novost koja im udahnjuje pouzdanje, ili neku drugu koja ih plaši, oni je razglase. Kad bi oni nju javili proroku ili njihovijem glavarima, oni koji bi je željeli doznati čuli bi je iz usta ovijeh pošljednjih. Da nad vama ne lebdi Božja milost i njegovo milosrđe, vi biste slijedili za đavolom, svi, izuzimajući jedan mali broj.

86. Bori se na putu Božjem, i mučne poslove (naloge) navaljuj samo na sebe samoga. Vjerne podstiči na boj. Bog može zaustaviti silu nevjernijeh, on je jači nego oni, i njegove su kazne strašnije.

87. Onaj kojeg posredovanje bude imalo pohvalan cilj obraća njegov pogled; onaj koji usporeduje s rđavom namjerom primiće njegov dio. Bog pazi na sve.

88. Ako vas ko pozdravi, vraite mu pozdrav još poštenije, ili barem vratite pozdrav. Bog sve broji.

89. Bog je jedini Bog. On će vas skupiti na dan oživljenja. O tome nema ni malo sumnje. A ko je od Boga istinitiji u svojim riječima?

90. Zašto ste u dvije stranke razdijeljeni povodom licemjera? Bog ih je potisnuo među nevjernike za isplatu njihovijeh djela. Hoćete li vi rukovoditi one koje je Bog na stranputicu zaveo? Ti nećeš naći puta za onoga kojega je Bog zaveo.

91. Oni su vas htjeli načiniti nevjernijem kao što su oni, da biste bili svi jednaki. Nemojte s njima sveze činiti prije nego budu ostavili svoju domovinu radi Gospoda. Ako se oni stvarno i priznatijem načinom vrate k nevjerstvu, dokopajte ih i smrću ih umorite gdje god ih nađete. Među njima nemojte tražiti ni zaštitnika ni prijatelja;

92. Izuzevši one koji bi tražili utočišta kod vaših saveznika, i one koji su prinuđeni da se biju protivu vas ili protivu njihovog sopstvenog plemena. Da je Bog htio, on bi im bio dao pobjedu nad vama, i oni bi vam neprestano odolijevali. Ako oni prestanu vojštiti na vas, i ako vam ponude mir, Bog vam zabranjuje da udarate na njih.

93. Vi ćete nailaziti na druge koji će tražiti da podjednako steku vaše povjerenje i povjerenje njihovoga naroda. Svaki put kad se k narodu povrate, biće razbijeni. Ako se oni ne uklone na stranu, ako vam oni ne ponude mir i ne prestanu vojštiti na vas, ščepajte ih i smrću ih umoravajte svud gdje god ih nađete. Mi vama nad njima dajemo neograničenu vlast.

94. Zašto bi jedan vjerni ubio drugoga vjernoga, osim ako je to nehotično? Onaj koji nehotično ubije jednoga vjernoga, biće dužan da oslobodi jednoga vjernoga roba, i da porodici ubijenoga plati cijenu krvnine zakonom određene, osim ako bi porodica tu količinu (novaca za krvninu) pretvorila u milostinju. Za ubistvo jednoga vjernoga od neprijateljskog naroda, daće se sloboda jednomu vjernomu robu. Za ubistvo jednoga čeljadeta iz savezničkoga naroda, oslobodiće se jedan vjerujući rob, i propisana krvnina platiće se rodbini ubijenoga. Onaj koji ne nađe roba da otkupi, dva će mjeseca uzastopce postiti. Eto ispaštanja ustanovljenijeh Bogom mudrijem, pametnijem.

95. Onaj koji jednog vjernog hotimično ubije imaće pakao za nagradu; on će u njemu vječno stanovati. Bog, ražljućen na njega, prokleće ga i osuditi na strašnu muku.

96. O vjerni! kad pođete u vojsku za sveti rat, izvijestite se potanko; nemojte reći onomu kojega susretnete i koji vam upravi pozdrav: Ti nijesi čovjek koji vjeruje; nemojte to reći iz lakomosti za slučajnijem blagom ovoga svijeta. Bog ima beskrajnijeh bogatstava. Takvo je bilo vaše prošasto vladanje. Nebo vam ga je oprostilo. Dakle potanko se izvijestite pre no ćete raditi. Bog je obaviješten o svijem vašim djelima.

97. Vjerni koji budu ostajali na svojim ognjištima bez nevolje neće biti pričekani kao oni koji se uzbore na putu Božjem, sa požrtvovanjem svojih dobara i svojih osoba. Bog je ovijem označio uzvišeniji stepen nego onijem; on je svijem obećao nagradu višu nego onijem koji ostaju na svojim ognjištima;

98. Viših stepena pokraj njega, pomilovanje i milosrđe. Zaista, Bog je blag i milosrdan.

99. Anđeli, oduzevši život onijem koji su se rđavo vladali spram sebe samijeh, zapitaše ih: Šta ste uradili? Oni odgovoriše: Zar Božja zemlja nije dosta prostrana? Zar vi ne mogaste, staviti vašu domovinu, potražiti gdje god skloništa? S toga će pakao biti njihovo stanište. Kako je gadan njihov put!

100. Slabi između ljudi i između žena, i djeca nesposobni da izmisle neku prijevaru da bi se otrgli nevjerništvu, i da se upravljaju na svom putu, može biti će postići oproštenje od Boga, koji je blag i milosrdan.

101. Onaj koji svoju domovinu ostavi Boga radi, na zemlji će naći drugih ljudi prisiljenijeh da to isto čine, i izobilnijeh potpora. Onomu koji svoju domovinu bude ostavio da se prihvati Božje stranke, i kojega smrt bude snašla, plata će biti Božja briga, a Bog je blag i milosrdan.

102. Kad stupite u rat, nema nikakva grijeha što ćete skratiti vaše molitve, ako se bojite da će vas nevjernici iznenaditi: nevjernici su vaši očiti neprijatelji.

103. Kad ti budeš među tvojom vojskom i uznaređuješ da se vrši molitva, neka jedan dio vojske uzme oružje i moli se Bogu; kad taj dio vojske bude svršio klanjanje, neka odstupi, a neka drugi dio, koji još nije klanjao, pristupi klanjanju. Neka se obezbijede i budu pod oružjem. Nevjernici bi radi bili da vi ne pazite na vaše oružje i na vaše prtljage, da bi mogli u jedan mah na vas grunuti. Ako vam kiša dosađuje, ili ako ste bolesni, neće biti grijeh ako položite oružje; ipak gledajte da se obezbjedite. Bog nevjernijem priprema sramno mučenje.

104. Svršivši molitvu, mislite opet na Boga, stojeći, sjedeži ili ležeći. Odmah čim se u bezbjednosti vidite ispunjavajte molitvu. Za vjerne molitva je obaveznost skopčana za izvjesne utvrđene časove.

105. Nemojte popuštati u jurenju za neprijateljem. Ako vama bude teško biće teško i njima kao i vama; ali vi treba da se od Boga nadate onomu čemu se oni ne mogu nadati. Bog je mudar i znajuć.

106. Mi smo tebi, o Muhamede! poslali knjigu koja sadržava istinu, da bi ti među ljudima sudio po onom što ti je Bog dao poznati. Nemoj se u prepiranje upuštati sa vjerolomnijema, i prosi Božje oproštenje. On je blag i milosrdan.

107. Nemoj se s nama prepirati za ljubav onijeh koji su se vjerolomno vladali spram sebe samijeh. Bog ne miluje vjerolomna i grešna čovjeka.

108. Oni mogu svoje namjere sakriti od pogleda ljudi, ali ih oni neće sakriti od pogleda Božjeg. On je pokraj njih kad oni noću vode razgovore koji njemu nijesu mili. On svojim znanjem obuhvaća sve što oni rade.

109. Oh! vi se samnom prepirete za korist njegovu na ovom svijetu. Ko će se s Bogom za njihovu korist prepirati na dan oživljenja? Ko će biti njihov zaštitnik?

110. Koji god bude učinio rđavo djelo, ili zlo spram svoje sopstvene duše, ali za tijem zaište oproštenje u Boga, naći će ga blaga i milosrdna.

111. Onaj koji učini grijeh, čini ga na svoj uštrb. Bog je znajuć i mudar.

112. Onaj koji učini pogrješku (nehootičnu) ili grijeh, pa ga baci na nekojeg nevinog čovjeka, tovari sebe klevetom i očevidnijem grijehom.

113. Da ne bijaše Božje dobrote i njegovog milosrđa spram tebe, jedan dio onijeh koji bijahu naumili da te zavedu bili bi uspjeli; ali oni su zaveli sami sebe i ne mogoše tebi nahuditi. Bog je na tebe spustio knjigu i mudrost; on tebe nauči što ti ne znadijaše. Božja milost bila je velika naspram tebe.

114. Ništa dobro ne ulazi u veći dio njihovijeh tajnijeh razgovora. Ali onaj koji preporučuje milostinju ili dobro djelo, ili slogu među ljudima, ako on to čini iz želje da se umili Bogu, izvjesno će od nas primiti prelijepu nagradu.

115. Onaj koji se od proroka odvrati pošto je izveden na pravi put, onaj koji uzide drugim putem, a ne putem vjernijeh, tomu ćemo mi okrenuti leđa, isto kao što ih je on nama okrenuo, i mi ćemo ga primaknuti paklenoj vatri. Kakav užasan svršetak.

116. Što Bog oprostiti neće, to je da mu se pridaje drugih božanstava; on će sve drugo oprostiti komu on ushtije, jer ko god njemu dodaje drugih Bogova, na krivom je putu, daleko od pravoga.

117. Oni u pomoć prizivlju ženska božanstva radije nego Boga; oni radije u pomoć zovu đavola odmetnika.

118. Neka na njemu bude prokletstvo Božje. On je rekao: Ja otimam izvjestan dio tvojih sluga; ja ću ih zabluditi, ja ću im udahnuti želja, ja ću im narediti da kvare Božje stvorenje. Koji god đavola radije uzme za zaštitnika neho Boga, taj je propao očevidnom propašću.

119. On im daje obećanja i začinje želje u njima; ali đavo obećava samo da zaslijepi.

120. Ti će imati pakao za stanište, i oni mu neće naći izlaska.

121. One koji vjeruju i koji vrše dobra djela, mi ćemo uvesti u bašte orošene tekućim vodama: oni će tu vječno ostati, po istinskom obećanju Božjem. A ko je istinitiji od Boga u svojim riječima?

122. To ne bi moglo biti po vašem samovoljstvu, ni po samovoljstvu ljudi od Pisama. Koji god bude učinio zlo biće mu zlom odmašteno, i neće naći nikava zaštitnika ni ikakve potpore protiv Boga.

123. Ljudi ili žene, oni koji uzvrše dobra djela, i kojih u isto doba uzvjeruju, ući će u raj i neće biti prevareni ni u najmanjem trunku nagrade.

124. Ko ispovijeda ljepši vjerozakon neho onaj koji se čitav predao Bogu, koji čini dobro i u cijeloj iskrenosti slijedi vjerovanje Avramovo? Bog je Avrama uzeo za prijatelja.

125. Bogu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. On je oko svega.

126. Oni će se s tobom savjetovati povodom žena. Reci im: Bog vas je obučio o tom; čitaju vam se u knjizi (Koranu) pravila koja se odnose na siročad, kojim vi ne dajete ono što vam se je propisalo, i kojim vi nećete da se oženite. On vas uči odnosno nejake djece; on vam propisuje da sa svom pravičnošću postupite spram siročadi. Vi nećete učiniti nikakvo dobro djelo koje neće biti poznato Bogu.

127. Ako se jedna žena boji nasilja svojega muža ili njegove odvratnosti spram nje, nije zlo da se poravnaju; mir je veliko dobro. Duše ljudi predane su lakomosti; ako ste dobrotvorni, i ako se bojite Boga, on će biti obaviješten o vašim djelima.

128. Vi nećete nikada moći podjednako postupati sa svijem vašim ženama, baš i kad biste vi to vatreno željeli. Čuvajte se dakle da se sa svijem ne predate naklonosti, i da jednu od njih ne ostavite kao za sobom; ali ako ste vi plemeniti i ako se bojite Boga, on je blag i milosrdan.

129. Ako se razluče dvoje supruga, Bog je doista bogat d ajednomu i drugomu naknadi njegovo razlučenje. On je neizmjeran i mudar.

130. Njemu pripada što je na nebesima i na zemlji. Mi smo već preporučili onijem koji su Pisma primili prije vas, isto kao i vama, da se bojite Boga i da ne budete nevjerni. Ako li budete, znajte da njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. On je bogat i pun slave.

131. Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Zaštita Božja dovoljna je.

132. O ljudi! da on hoće, on može učiniti da vi iščeznete, i na vaše mjesto stvoriti druge ljude. Zaista, Bog je dosta moćan da to učini.

133. Želi li nekoji nagradu ovoga svijeta? Nagrada ovoga svijeta, kao i nagrada onoga svijeta, kod Boga je. On čuje i vidi sve.

134. O vjerni! budite tačni vršioci pravde kad pred Bogom svjedočite, pa morali svjedočiti i protivu vas samijeh, protivu vaših roditelja, protivu vaših bližnjih, bilo pred bogatim bilo pred ubogim. Bog je bliže nego vi i bogatomu i ubogomu. Nemojte ići za vašim strastvima, da ne zalutate. Ako vi ne htjednete svjedočiti, ako se ustežete, znajte da je Bog obaviješten o onom što vi radite.

135. O vjerujte u Boga, u njegova apostola, u knjihu koju mu je on poslao, u Pisma koja su sišla prije njega. Onaj koji ne vjeruje u Boga, u njegove anđele, u njegove knjige, u njegove poslanike i pošljednji dan, daleko je zalutao.

136. Oni koji vjerovaše i vratiše se nevjerstvu, pak opet vjerovaše, i za tijem postadoše nevjerni i poslije umnožiše svoje nevjerstvo, Bog tijem neće oprostiti, i neće ih izvesti na pravi put.

137. Licemjernijem nevijesti jadovitu kaznu;

138. Tijem pretvaračima koji, svoje prijatelje radije traže među nevjernijema: da li zato, da steku počast? Sva počast pripada Bogu.

139. Vama se već kazalo u Koranu da, kad ste vi tu da čujete Božje znakove, oni u njih ne vjeruju; oni ih uzimlju u podsmijeh. Čuvajte se dakle da vi sa nevjernijema ne sjednete dok ne progovore o drugomu predmetu; inače vi biste postali njima ravni. Bog će licemjerne i nevjerne sastaviti u paklu.

140. To su oni koji čekaju događaje. Ako vama Bog udijeli pobjedu, oni govore: Nijesmo li mi s vama? uspiju li nevjernici, oni ovijem govore: Nijesmo li mi imali nadmoćje, i nijesmo li vas mi podupirali među vjernijeh. Bog će među vama presuditi na dan oživljenja. On neće biti bolji prema nevjernijema no prema vjernijema.

141. Licemjerci traže da prevare Boga; ali će Bog prije njih prevariti. Kad hoće Bog da se mole oni mu se mole nemarno; oni se tako pokazuju prema ljudima, ali misle vrlo malo o Bogu,

142. Kolebajući se između jednoga i drugoga, ne pripadajući ni ovijema ni onijema. Ali onaj kojega Bog zavede, neće izaći na put.

143. O vjerni! nemojte radije uzimati prijatelje između nevjernijeh nego između vjernijeh. Zar hoćete da Bogu pribavite dokaz protivu vas, dokaz neizborivi?

144. Licemjerci će biti na dnu pakla, i ti im nećeš vidjeti zaštitnika.

145. Ali oni koji se budu obratili i popravili, koji se budu stalno prihvatili Boga i iskreni pokazali u svojoj vjeri, biće opet sa vjernijema. A, Bog će vjernijem dosuditi veleljepnu nagradu.

146. Zašto bi vas Bog kaznio, ako ste blagodarni i ako ste vjerovali? Bog je blagodaran i on zna sve.

147. Bogu nije milo da se zlo razglašuje, osim ako biste bili prisiljeni na to. Bog čuje i zna sve.

148. Bilo da vi razglašavate dobro ili da ga krijete, bilo da vi opraštate zlo, Bog je milostiv i moćan.

149. Oni koji ne vjeruju u Boga i u njegove poslanike, oni koji hoće Boga da razdvoje od njegovijeh poslanika, koji govore: Mi vjerujemo u jedne, ali mi ne vjerujemo u druge (oni traže da uzmu srednji put),

150. Ti su istinski nevjerni. Mi smo za nevjerne spremili muke vrlo strašne.

151. Oni koji vjeruju u Boga i u njegove poslanike, i ne razlikuju nijednoga od njih, dobiće svoju nagradu. Bog je blag i milosrdan.

152. Ljudi od Pisama iskaće od tebe da učiniš da im s neba siđe knjiga. Oni su od Mojsija iskali nešto više, oni mu govorahu: Učini da razgovetno vidimo Boga; ali strašna oluja na njih grunu za kaznu njihove zloće. Za tijem za predmet svojega obožavanja uzeše tele, i ako im očevidni znakovi bijahu već došli. Ali mi njima oprostismo, i Mojsiju smo dali očevidnijeh znakova.

154. Ali oni su narušili svoju pogodbu, oni su porekli Božje znakove, oni su nepravedno zadavali smrt prorocima, oni su rekli: Naša su srca neobrezana. Jest, Bog je stavio žig na njihova srca. Oni su nevjerni; ima ih samo mali broj koji vjeruju.

155. Oni nijesu vjerovali u Isusa; oni su protivu Marije izmislili groznu laž.

156. Oni govore: Mi smo smrt zadali Mesiji, Isusu sinu Marijinu, poslaniku Božjemu. Ne, oni ga nijesu ubili, oni ga nijesu raspeli; neki čovjek koji mu nalikovaše bi stavljen na njegovo mjesto, i oni koji se prepirahu svrhu toga, bili su i sami u sumnji. Oni to ne znadijahu pouzdano, oni samo slijedijahu tuđe mnjenje. oni ga jamačno nijesu ubili. Bog ga je podigao k sebi, i Bog je moćan i mudar.

157. Neće biti ni cigloga čovjeka, među onijem koji su imali vjere u Pisma, koji u njega ne uzvjeruje prije svoje smrti. Na sudnji dan, on će (Isus) svjedočiti protivu njih.

158. Za njihovu pakost, i zato što oni druge odvraćaju od Božjega puta, mi smo im zakratili ukusnijeh jela koja im bijahu isprva dopuštena.

159. Zato što oni traže kamatu koja im je bila zabranjena, zato što oni imanje drugih rasipaju na uzaludne stvari, mi smo nevjernijem spremili jadovitu kaznu.

160. Ali, među njima, ljudi postojanog znanja, tako isto vjerni, koji vjeruju u ono što je bilo otkriveno tebi i prije tebe, oni koji vrše molitvu, koji dijele milostinju, koji vjeruju u Boga i u pošljednji dan, svijem tijem mi ćemo dati veleljepnu nagradu.

161. Mi smo tebi dali otkriće, kao što ga bijasmo dali Noju i prorocima koji su živjeli poslije njega. Mi smo ga dali Avramu, Ismailu, Isaku i Jakovu, dvanaestorim plemenima, Isusu, Jovu, Joni, Aronu, Solomonu, a dali smo Davidu psalme.

162. Bilo je poslanika koje smo mi tebi već ranije pokazali; bilo ih je o kojim mi tebi nećemo govoriti. Bog je s Mojsijem jamačno govorio.

163. Bilo je poslanika kojim je naloženo da navijeste i da opomenu, da ne bi ljudi pred Bogom imali nikakva izgovora poslije poslanja apostola. Bog je moćan i mudar.

164. Bog je sam sobom svjedok onoga što ti je poslao u svojoj nauci; anđeli su tome svjedoci. Ali je Bog dovoljan svjedok.

165. Oni koji ne vjeruju. koji druge odvraćaju s Božjega puta, na krivom su putu mnogo udaljenom od istinskoga.

166. Onijem koji ne vjeruju i koji pakosno rade, Bog neće oprostiti, on im neće pokazati put;

167. Osim put u pakao, u kojemu će oni vječno stanovati; što je lako Bogu.

168. O ljudi! apostol vama istinu donosi od strane vašega Gospoda. Vjerujte dakle; ovo će vama biti koisnije: ali, ako vi ostanete nevjerni, sve što je na nebesima i na zemlji njemu pripada, i on može biti bez vas. On je pun znanja i mudrosti.

169. O vi koji ste primili Pisma! u vašemu vjerozakonu, ne prelazite pravednu mjeru, ne govorite o Bogu osim što je istina. Mesijâ, Isus, sin Marijin, apostol je Božji, i njegovo slovo koje on vrže u Mariju; on je duh koji je došao od Boga. Dakle vjerujte u Boga, i u njegove apostole, i ne govorite: Postoji trojstvo. Prestanite raditi. Biće za vas mnogo bolje; jer je Bog jedan. Slava njemu; kako bi on imao sina? Njemu pripada sve što je na nebesima i na zemlji. Njegova zašita dovoljna je; dosta je imati Boga za zaštitnika.

170. Mesiji nije mrsko biti sluga, kao god ni anđelima koji su blizu Bogu.

171. Što se tiče onijeh kojim je mrsko obožavati Boga, koji se nadimlju ohološću, Bog će ih sve skupiti pred sebe.

172. Onijem koji vjeruju i čine dobra djela, Bog će tačno platiti njihovu zaslugu: on će je šta više uvećati blagom svoje milosti; ali će on strahovitu kaznu navaliti na one koji ne primaju i na gordeljivce.

173. Oni neće naći ni pokrovitelja ni zaštitnika protiv Boga.

174. O ljudi! dokaz vam je došao od vašega Gospoda. Mi smo radi vas spuštali očevidnu svetlost. Bog će u njedra svoje blagosti i milosrđa uvesti one koji u njega vjeruju i koji se tvrdo prihvate za njega; on će ih voditi k pravom putu.

275. Oni će u tebe savjeta iskati. Reci im: Bog vas poučava o daljim rođacima. Ako umre čovjek bez djece, i ako ima sestru, ova će imati polovinu imanja koje on ostavi. On će takođe biti njezin našljednik, ako ona ne uzima djece. Ako ima dvije sestre, one će imati dvije trećine onog imanja koje čovjek bude ostavio; ako on ostavi braće i sestara, sin će imati dio koliko dvije kćeri. Bog vam je to razgovetno istumačio da ne biste zabludjeli. Bog zna sve stvari.