* * *
40.
U smrt Agustina sina Gjiva Nalješkovića
Drazi što cvilite, jer nas smrt razdili?
Da me sad vidite, ne biste cvilili;
jer da sto godišta na svietu ja živjeh,
bilo bi sve ništa, sve tašta i sve grieh;
da stecieh vrhu svieh gospostva i znanja, 5
što bi bil' pri ovieh, ka stekoh ovdi ja?
Nie dake toj razlog, žalosni da ste vi,
jer mene višnji bog u svoj raj postavi;
neg mu se pokloni, zahvali njemu svak,
jer ovoj jes oni, ki je sam prav i jak. 10
Sievaše prem zora, kad ovoj izreče
Agustin od zgara, pak taj čas uteče.
|
|