Lucretia Romana
Писац: Nepoznati autor
773. pesma drugog dela Ranjinina zbornika.



* * *


Lucretia Romana

Ljepoto svijeh gospoj, o džilju pribijeli,
   tko toli ures tvoj jadovno rascvijeli,
u kom je sva dika i razum sve slave
   vrhu svijeh vladika od rimske države?
Čini te nu takoj stril gorke ljubavi 5
   oćutit nepokoj i čemer krvavi,
radosti tvoje tač Kupido ter skrati
   i tvoje sve u plač vesel'je obrati;
er tebe ne može prihinit po sebi
   neg druzijeh primože da dadu vaj tebi; 10
ter takoj odluči da tebe s ljepotom
   prem svasma razluči i s tvojim životom,
jad, čemer i naljep ter ti da bez lijeka,
   da ures tvoj prilijep popraži smrt prijeka.
A ti se s', gospoje, hrabreno branila 15
   i počten'je tvoje ranicom shranila.
Ranjena zač se ti jak slavna vladika
   osvete nasiti o[d] tvoga krvnika,
osvete rad koje pravo se može rijet
   slave se te tvoje napuni vas saj svijet, 20
mnozijem da s' prilika počtena i slavna
   po vas vijek dovika, gospoje izbrana.
Ar sama ti voli prije reda umrijeti
   s prijekorom negoli udugo živjeti,
neka svak govori: "Ostavi počten glas 25
   taj ka se umori za shranit svoju čâs."
A on tko bi uzrok da zadaš smrt sebi
   vječni je sam prirok ostavil po sebi.