Ako je lip obraz u ove mladosti,
ali je rič poraz i gorka nje dosti.
Ja ne znah skroveno u sebije što nosi,
ter gledah ljuveno nje obraz i kosi.
A ne toj u zlobi negoli za slavu, 5
za ku mnjah podobi svu hvalu gizdavu;
er kako uresnu viđah ju obrazom,
tako ju mnjah česnu razumnim ukrasom.
Nu mi se privrnu nanice ličce toj;
zatoj ja vas trnu i vene život moj, 10
zač ona svaku zled na mene iznese,
ter ne vim tomuj red što čudno nanese.
Ovako snadvori zgodi se šipak lip,
a kad se otvori, grči je ner nalip.
Odsad znam da trudi zamani svaki krat 15
tko srdca od ljudi po ličcu mni poznat.